Obnova filijalne crkve u Novom Selu

Novo Selo, prosinac 2006 - Ovdje je sve novo i staro! Zima je vec zastarila jer je skoro i nema, ali se ipak mnogo toga lijepoga i novoga dogada!
Jesenas smo postavili novo zvono u Novom selu koje je nabavio Ðuro Nedic (3.000 E) i na divno cudo sam se prijavio još da bude i zvonar. Sada zvoni svaki dan u podne a zvono se cuje do Tišine, Dumnjana i Grebnica. Filijalna crkva u Novom selu, koja je bila sravnjena sa zemljom, nakon što je podignuta iz pepela i ruševina, jesenas je i ožbukana te je stavljena stolarija. Nadamo se da bi ove godine mogao biti i blagoslov tog lijepog objekta! Još treba postaviti plocice, klupe i obojiti zidove iznutra i izvana!

22.12.2006. - Prvi susret povratnika zupe Tisina

Pogled na župu iz župnog ureda ili kratka informacija o ratnim i poratnim prilikama i neprilikama župe Tišine:

Cijenjeni prijatelji, dame i gospodo! Poštovani nositelji civilnih i crkvenih vlasti!
Župa Majcinstva BDM Hrvatska Tišina je protjerana 19. travnja 1992., oko 5.000 ljudi, žena i djece. Oko pet stotina ljudi je odvedeno u logor, kao i sam župnik fra Jozo Puškaric. U logoru su mjesecima maltretirani, premlacivani, a dvadesetak logoraša je i ubijeno. Ni dan danas se ne zna za njihove posmtrne ostatke. Ostali su nakon pet – šest, a neki tek nakon 8-9 mjeseci mucenje i maltretiranja, razmijenjeni!
Ostali župljani naše župe su izbjegli na slobodno podrucje, a potom raseljeni diljem Hrvatske i Zapadnih zemalje. Gubitak vjernika za ovu župu je neprocjenjiva šteta. Takoder je odnesena kompletna župna arhiva, crkvene knjig i župne Matice stare više od 150 godina, te sav župni i crkveni inventar. Crkveni objekti su u potpunosti devastirani. Godinama su stajali otkriveni (župna kuca i crkva), a toranj župne crkve u Tišini i filijalna crkva u Novom selu su minirani i potpuno srušeni.
Procjena ratne štete crkvenih objekata je 1,5 miliona maraka.
Župni ured još uvijek nema ni traga ni glasa o svojoj arhivi, župnim Maticama koje su stare preko 150 godina, te crkvenom inventaru, postajama križnoga puta, kipovima od bronce u prirodnoj velicini te dva zvona. Sve je to odneseno, sklonjeno, opljackano ili ukradeno. Možete to nazivati kako hocete, krajnje je vrijeme da se odgovorni potrude i vrate imovinu i pravo na ime, život i postojanje ovih naših sela i ljudi koji su u njima rodeni.
Ratnu štetu obiteljskih kuca i posjeda u materijalnom smislu je teško je izracunati. Rijec je o tisucu uredenih kuca koje su u ratu i poslije rata pljackane, devastirane i uništavane. Sva materijalna dobra su otudena. Ako bi se sve to pomnožilo s 20, 30 ili u prosjeku 50.000 KM po obiteljskoj kuci onda se dobije cifra od 50 milijuna maraka. Šteta je svakako i mnogo veca jer je opcina ostala bez velikog broja svojih stanovnika, bez preko tisucu školske djece i možda najvrijednijih radnika u svojim firmama, a svakako bez ponajboljih poljoprivrednika i djelatnika u maloj privredi.
Ono što najviše vrijeda u svemu ovom jest da su žitelji župe Tišine godinama ulagali u ovu opcinu, u ovu državu, a deset godina poslije Daytona još uvijek nitko ne stvara uvjete povratka, a kamo li nadoknade ratne štete! Iskreno smo zahvalni za svaku pomoc koju smo primili. Ona je nekih tristotinjak tisuca maraka kroz sve ove godine (preciznije: obnovljeno je oko 150 kuca s donacijama koje nisu bile vece od 20 tisuca maraka).
To je samo kap u moru ovih naših ruševina. Kad bi se samo infrastruktura temeljno obnovila (elektro mreža, cesta i vodovod) život povratnika bio bi kud i kamo ljepši.
Zna se cesto cuti: „Nece ljudi da se vracaju!“ To nije istina. Cijela župa bi se sutra vratila kad bi bilo barem osnovnih uvjeta za život, a ne da im se na sve moguce nacine prijeci povratak. Pa ljudi danima skupljaju raznoraznu papirologiju, od povrata imovine koja im je oteta, pa stajanje u redovima za osobnu kartu i po cijelu noc do vadenja nekih izbjeglickih kartona koje moraju imati i oni koji su i prije rata i u ratu radili u inozemstvu. A to što im je kuca srušena i imovina opljackana, nikom ništa. Pojeo vuk magarca.
Još jednom, lijepa Vam hvala koji ste danas došli da cujete za nas. Nismo Vas pozvali da Vam pricamo svoje jadikovke. Ovakvih i strašnijih prica ima i na drugim mjestima.
Ipak smo Vas pozvali da Vas upitamo što možete uciniti za nas, za ljude koji su se vratili, koji se žele vratiti i za one koji su se zaboravili vratiti!
Svima je potrebno vlastito, a pogotovu izgubljeno ognjište.
Ja znam da Vi svi možete mnogo pomoci i zato smo Vas pozvali. Jer ovako dalje ne ide. Sramota je to i za Posavinu i za Republiku Srpsku i za cijelu državu Bosnu i Hercegovinu. Pricamo i maštamo o nekoj Europi, kao da ce nam svijet nešto dati što nemamo ili što nismo u stanju sami uciniti. Krajnje je vrijeme da se barem sredstva koja su odredena upotrijebe tamo gdje su najpotrebnija.
Nije dobro da se iz ministarstva iz Banja luke pitaju, pa zar vi pripadate RS-u, a oni iz Sarajeva vele pa Vaša je opcina Bosanski Šamac. Ili stalno se prica o nekim obecanjima i lažnim nadama.
Nije mi cilj da nabrajam nagativnosti i ružne stvari koje sam doživio kroz ove tri godine koliko sam ovdje. Nema ih!
Ovdje je prava Tišina i to Hrvatska Tišina u prenesenom i stvarnom smislu: po selima vidiš tu i tamo po kojeg covjeka, njive su obrasle u dracu i travu, kuce su porušene i što drugi ne odnesu srušit ce se samo, po cesti ne prolazi nitko osim po koja baka ili djed. Ne cuje se smijeh i cika djece jer ih i nema.
Stanje idealno za one koji su ga takvim napravili i još se cude: „Vidi, covjece šta nam napraviše!“
Da! Pa ako su i napravili veliki svjetski umovi, a mi poslušali: zar još nismo došli pameti da to popravimo? Ili možda još uvijek mislimo da to tako mora biti.
Ja mislim da ovako niti može niti smije dalje trajati!
Prvo: dragi moji župljani ovo je naša zemlja i naša država koja nam je dana na dar, a pametnjakovici neka je zovu kako hoce.
Drugo: dosta je bilo da nam se vode rata smiju nad zlom koje su nacinili. „Vidi kako smo ih pobijedili, potukli i porušili, nece se oporaviti ni za pedeset godina, a možda i nikada“, vele oni. A zaboravljaju da onaj tko cini zlo, najprije ga cini samome sebi!
Trece: ako je nešto u ratu izgubljeno, uništeno, srušeno, sada smo dužni i kao ljudi i kao vjernici to vratiti i uciniti i ljepšim i boljim nego što je bilo!
Cetvrto: Cijenjena gospodo, predstavnici crkvenih i civilnih vlasti, hvala Vam lijepa što ste našli vremena da nas posjetite i pogledate naš jad i bijedu!
Peto: Lijepo Vas molim, koliko je to u Vašoj mogucnosti da pomognete barem ovim ljudima koji su se vratitili da dostojanstveno žive i umru na svojim ognjištima.
Svi koji imate što reci na temu održivog povratka ili još bolje na temu OBNOVE I ŽIVOTA izvolite za mikrofon, a vec u proljece bit ce novi SUSRET POVRATNIKA na kojem cemo popricati o svemu što ste obecali i ucinili!
Hvala lijepa!
Na kraju: Hvala lijepa svima koji ste dosli i pomogli u organiziranju ovoga susreta!
Pozivam Vas na skromni rucak uz tanjur graha!

Živa rijec stvarnih obnovitelja: Ivica Cvitkušic: Povratak u neizvjesnost

Povratkom koji je zapoceo 2000. godine, naši župljani bili su uvjereni da ce im povratak na ognjišta riješiti sve njihove probleme. Svi su oni bili uvjereni da ce sporazum o izbjeglicama i raseljenim licima, tj. Aneks 7 biti u cijelosti proveden. Medutim, vec prvi povratnici su naišli na prepreke. Znamo da u clanu 1. Aneksa 7 stoji da se sve izbjeglice i raseljena lica imaju pravo da se slobodno vrate u svoje domove. Obje strane su bile dužne da omoguce siguran povratak bez ikakvog rizika, uznemiravanja, zastrašivanja, progona ili diskriminacije. No, poznato je da ovaj sporazum uvelike nje bio poštivan.
Vec na prve povratnike, tj. obitelj Pepic u Hrvatskoj Tišini u dvorište su bacene bombe, gdje je napravljena manja materijalna šteta, a ranjen je i kucni pas obitelji Pepic. To je ucinjeno organizirano, planirano i opomena drugima da se ne smiju vracati.
Slican slucaj bio je i u Gornjem Hasicu gdje se iz vatrenog oružja pucalo po kuci povratnika Vinka Antunovica. Strane su bile dužne poduzeti sve neophodne mjere za zaustavljanje ovakvih aktivnosti zastrašivanja unutar svojih teritorija. Ovaj sporazum bio je samo mrtvo slovo na papiru.
Strane su takoder bile dužne osigurati tocne informacije kako bi raseljena lica imala uvid u procjene uvjeta povratka. Same informacije su bile veoma šture, pa su se raseljena lica slabo mogla time pomoci.
U clanu 2. govori se o stvaranju uvjeta povratka. Strane se obvezuju da na svojim podrucjima stvore politicke, ekonomske i društvene uvjete za povratak. Takoder su bile dužne omoguciti svaku pomoc izbjeglicama i raseljenim licima, te im omoguciti da ponovno grade svoje živote.
A sada se pitamo da li je itko naše povratnike obilazio, jesu li ih upitali ima li kakvih problema, od cega žive? Toga naravno da nije bile. Povratnici su u startu bili osudeni da se sami snalaze i žive kako umiju. Žalosno je da nikada nitko od vlasti nije imao vremena da obide malobrojne povratnike.
U clanu 4. strane su bile dužne osigurati nadziranje povratnika, zatim osigurati kratkorocne pomoci za sve povratnike i raseljena lica koji su u oskudici. Ovdje moram napomenuti da u našoj župi niti jedna osoba nije dobila nikakvu socijalnu pomoc od vlasti opcine Šamac.Mi znamo da je opcina Šamac u oskudici s novcem, ali gdje je novac koji se svake godine odvaja iz budžeta za povratnike i raseljena lica. Vjerojatno je taj novac išao u krivome smjeru kao što idu i donacije kojima se trebala obnoviti porušena imovina raseljenih lica. Šteta je još veca jer je mnogo kuca i objekata uništeno ne samo u ratu nego i poslije Daytona.
Tako je zaseok Barišici i Ivkici nakon rata ostao bez 40 kuca i svih popratnih objekata. Sve je to srušeno nakon Daytona. Zanimljivo je da nitko od vlasti i policije nije zaustavio ovo rušenje. Takoder je bilo paljenja kuca prilikom deložacije. Ni tada se nije moglo sprijeciti uništavanje hrvatske imovine.
Ovdje moram napomenuti da su i sve hrvatske šume isjecene, a i dan danas se kradu od strane nepoznatih pocinitelja. Sve što se napravi nad imovinom povratnika, tj. uništi uvijek su pocinitelji nepoznati.
Kada sam spomenuo clan 1. Aneksa 7, gdje su strane dužne omoguciti siguran povratak, bez rizika i uznemiravanja, zastrašivanja, mogu slobodno reci da i dan danas naši povratnici imaju problema. To se odnosi na kradu auta koja se redovito dogada za vrijeme Božica i Uskrsa. Za vrijeme naših najvecih blagdana povratnici su uznemireni jer strahuju da ce im netko otuditi auto.
Takoder moram napomenuti da u zadnje vrijeme imamo zastrašivanje od strane clanova lovackog društva koji pucaju oko naših kuca. Mi znamo da oni ne bi smjeli biti blizu naših kuca barem 200 metara, a dešava se da pucaju kraj samih kuca. Ovo su teške provokacije jer su lovci cesto u alkoholiziranom stanju pa se bojimo da bi moglo doci do incidenta.
Pored ovih zastrašivanja i dan danas se ovdje vrši diskriminacija hrvatskog naroda. Ova diskriminacija je najveca kada je u pitanju obnova kuca. Raspodjela donacija se vrši bez suglasnosti Hrvata. Npr. u zadnje vrijeme samo je jedna kuca u Hrvatskoj Tišini dobila donaciju, a Novo selo koje je potpuno srušeno nije moglo dobiti niti jednu donaciju. S ovakvim raspodjelama donacija potpuno smo nezadovoljni. Najveca diskriminacija hrvatskog naroda u Donjem Hasicu je bila odluka opcine Šamac za otvaranje deponije smeca. Ova deponija je napravljena bez pristanka savjeta mjesne zajednice Donji Hasic i bez dozvole gradana ovoga mjesta. Ujedno moram napomenuti da komunalno poduzece koje odvozi smece koristi put kroz Jelas gdje žive povratnici. Put su najvecim dijelom sami povratnici uredili, a sada ga drugi uzimaju i koriste kako hoce.
Što se tice zapošljavanja naših povratnika, tu se nema što reci jer naših povratnika nema nigdje uposleno. Ni dan danas u opcinskim službama nemamo niti jedne osobe.
I što je najžalosnije: ratnim protjerivanjem Hrvati su ostali bez svojih kuca i imovine. Nacinjena je ogromna ratna šteta. Pitamo se hoce li ikada itko za to odgovarati i kada ce ratna i poratna šteta biti nadoknadena?

Fra Joso Orsolic, 22.12.2007.

Izašao prvi broj Glasa Tišine

Hrvatska Tisina, prosinac 2006 - Za Božic je izašao prvi broj GLASA TIŠINE na 32 stranice starih i novih novosti. Cilj lista je upoznati clanove naše župe s prlikama i neprilikama u župi, ali isto tako uliti novu nadu za obnovu i povratak kao i ohrabrenje za ljudsku i kršcansku odgovornost.
List je izašao u preko 500 primjeraka. Nadamo se da ce nastaviti povremeno izlaženje (3 do 4 puta godišnje) i pružiti informaciju svakome covjeku dobre volje!

Ožbukana župna crkva

Hrvatska Tisina, prosinac 2006 - Naša župna crkva je konacno postala sakralni prostor. Ožbukana je iznutra, postavljena su vrata, te stepenice na toranj kao i prozori (stakla) na cijelom tornju.
Nadamo se da cemo uz Božju pomoc i dobre ljude uspješno proslaviti 150 godina naše župe (2008) i blagosloviti (posvetiti) župnu crkvu Majcinstva BDM u Hrvatskoj Tišini!

Osnovana zemljoradnicka zadruga "Bio Zandrak"

Nakon dugih priprema u hotelu „ Plaža „ u Bosanskom Šamcu se 18. listopada 2006. godine održala osnivacka sjednica Opce zemljoradnicke zadruge „Bio Žandrak“ Šamac / Bosanski Šamac. Skupina od 7 zadrugara – osnivaca predvodenih g-dinom Ivom Blažanovic je inicirala sazivanje osnivacke sjednice na Lucino – dan nekadašnjeg jesenjeg „vašera“ u Šamcu. Prisutno je bilo više od stotinu zainteresiranih od kojih je vec 48 postalo clanom zadruge, potpisavši pristupnicu i plativši godišnju clanarinu od 50,-KM. Citav skup bio je dobro medijski popracen, uz prisutnost TV-kamera i predstavnika tiska.

Treba napomenuti, da je od samog zacetka ideja u strukturama lokalne vlasti u Šamcu bila vrlo dobro prihvacena. Za novoformiranu zadrugu opcina je na dugu koncesiju dodijelila odgovarajuci prostor ( upravne zgrade nekadašnje korpare ) gdje ce biti uprava zadruge i poljoprivredna apoteka. Za sanaciju i prilagodbu ovog prostora Opcina ce utrošiti 10 tisuca maraka a sve bi trebalo biti izvedeno u dvadesetak dana.

Velik odaziv na Osnivackoj sjednici zainteresiranih ( iz povratnickih naselja ali i iz Obudovca, Škarica, Gajeva,… ) su bili satisfakcija za uloženi trud inicijatora ovog skupa.
Na samoj sjednici izabran je predsjednik Skupštine zadruge ( g-din Pejo Saric ), Upravni odbor ( 5cl. ), Nadzorni odbor ( 3cl. ), a za direktora je imenovan dipl.ing. Ivo Blažanovic. OZZ Bio Žandrak je osnovan u cilju obnove i razvoja poljoprivredne proizvodnje ( tehnickog opremanja, modernizacije tehnološkog procesa, organizacije poljoprivredne proizvodnje, otkupa poljoprivrednih proizvoda i plasmana na tržište, … )

Novoizabrani direktor zadruge, g-din Blažanovic je još u pripremnoj fazi za zadrugu osigurao jaku financijsku podršku norveške vlade. Ocekuje se, da nakon kandidiranja za pedesetak zadrugara OZZ Bio Žandraka, od norveške vlade bude odobreno 500 000 KM.
Za povratnicku populaciju zadruga ce imati znacaja u smislu stvaranja uvjeta za održivi povratak i ostanak na svojim ognjištima.

OSNIVACI ZADRUGE: 1. Ivo Blažanovic 2. Pejo Saric 3. Ilija Petric 4. Mirko Petric 5. Valentina Nikolic 6. Kuzman Josic 7. Boro Milinkovic

PREDSJEDNIK SKUPŠTINE ZADRUGE:
Pejo Saric
UPRAVNI ODBOR: 1. Ilija Nikolic 2. Šimo Jelecevic 3. Dževad Srna 4. Mladen Adzic 5. Ilija Petric
NADZORNI ODBOR:
1. Amira Vugdalic 2. Juro Božanovic 3. Stevo Dujkovic
DIREKTOR ZADRUGE:
Ivo Blažanovic, dipl.ing.
SJEDIŠTE OZ Zadruge „Bio Žandrak“ u Šamcu / Bos.Šamcu, Njegoševa ul.b.b.

Boris Blazanovic, 10.11.2006

Otvorenmuzej zupe Tisina

Donji Hasic - listopad 2006 - Udruga žena župe Tišine „Majka Hrvatske Tišine“ u prostore osnovne škole U Donjem Hasicu smjestila je jedinstvenu Etno zbirku sa preko stotinu predmeta koji su sabrani po ruševinama župe Tišine. Izložba, pocetak muzeja župe Tišine, je otvorena sredinom listopada 2006, a dosad je imala veliki broj posjetitelja.

14.10.2006. - Proslavljena zaštitnica župe Tišina

Hrvatska Tišina 14.10. 2006 - I godina 2006. u Hrvatskoj Tišini je doživjela nesvakidašnju svecanost. Ponovno je proslavljena zaštitnica župe Tišina, naša nebeska Majka koju u poratnom vremenu slavimo na drugu subotu mjeseca listopada.
Tako je bilo i ove godine u našoj protjeranoj i pnovno oživljenoj župi Hrvatskoj Tišini. Život našoj župi vratili su prvi povratnici oko 2000. godine, a sada nas je sve više i više i svakim danom bolje se snalazimo na svojim ruševima, ljepše osjecamo, a cak smo konacno i propjevali. Naime, otkako je donacijom Vlade Republike Hrvatske obnovljena škola u Donjem Hasicu, dok su se neki cudili što ce nam škola, brzo su se prijavili i prvi polaznici. Oni su vec ljetos u mjesecu srpnju krenuli u školu. Istina, bake i djedovi, njih pedesetak. Dolaze jedanput tjedno i provode pravo školsko vrijeme. Nastavu održavaju profesor glazbe Mario Oršolic i Tunja Makaric. Prvi sat ili dva nastave je vrijeme uvježbavanja zbora, a zatim slijedi nastava folklora. U drugim prostorijama je mjesto za okupljanje ostalih pohoditelja ove zanimljive škole za odrasle. Škola je za odrasle jer se od djece još nije nitko vratio u ovu ratom potpuno protjeranu župu. No, to ne znaci da nece uskoro i najmladi doci na svoju nastavu, jer ih je svaki dan sve više i više koji žele barem poigrati kolo sa svojim bakama i djedovima, a ima i onih koji žele i poneki instrument nauciti. Škola je zanimljiva i po tome što je ovih dana dobila i nove stanovnike. Udruga žena župe Tišine „Majka Hrvatske Tišine“ u prostore škole je uz proslavu patrona smjestila Etno zbirku sa preko storinu predmeta koje su sabrali po ruševinama župe Tišine. Izložba, pocetak muzeja župe Tišine, je otvorena na prvi dan trodnevnice, a kroz vrijeme patrona je imala veliki broj posjetitelja.
Posebno je bilo svecano na sam dana patrona, u subotu 14. listopada. Misno slavlje je uvelicao banjalucki biskup Franjo Komarica. Župljani su ga primili i svecano dopratili u staroj posavskoj kociji, a na ulazu u crkvu kulturno umjetnicko društvo Tišina je izvelo kraci program i nekoliko pjesama. U misnom slavlju su sudjelovali župnici okolnih župa, mnogobrojne casne sestre, te mnoštvo župljana iz drugih župa. Najviše je ipak bilo domacih župljana koji zadnjih desetak godina žive izvan svoje župe, a najsretniji su bili oni koji su se vratili svojim kucama. Naime, crkvu za misno slavlje kao i rucak za sve prisutne su najvecim dijelom pripremili i goste pocastili domaci sami župljani. Svakako da treba biti zahvalan i svim donatrima ove župe kao i gostima sestrinske župe iz Ohlsdorfa koji su došli predvodeni svojim dakonom Guenterom Somerrerom. Nakon zajednickog rucka uslijedilo je kolo i pjesma, a na nogometnom stadionu je ponovno oživjela prijateljska utakmica domacina i susjedne ekipe iz Domaljevca kao nekada davno. I na kraju ovako lijepog slavlja i svecanosti za cijelu župu, kao i one koji su samo navratili što drugo nego samo reci: „Majko Hrvatske Tišine, moli za nas!“

Fra Joso Orsolic, 17.10.2006.

31.08.2006. - Deset tisuća vjernika na misnom slavlju u Hrv. Tišini!

Hrvatska Tisina 31.08.2006 - Mnoštvo vjernika zupe Majcinstva Blazene Djevice Marije ali i hodocasnika iz cijele Bosne i Hercegovine i Hrvatske, njih oko 10.000, slilo se u cetvrtak 31.08.2006 u tisinsku zupnu crkvu kako bi svjedocili slavlju i radosti sv. Mise koju je predvodio fra Ivo Pavic, svecenik rodom iz Hrvatske Tisine. Radost i znacenje ovog nesvakidasnjeg dogadjaja utoliko su veci jer se sv. Misa slavila u sredini gdje se, jedanaest godina nakon Daytona, vratilo tek nesto oko 500 od prijeratnih 5.000 zupljana. Fra Ivo Pavic rodjen 1965. godine u Hrvatskoj Tisini, a za svecenika je zaredjen 1997. Odgajan u dobroj obitelji, marljiva oca i jednostavne i skrbne majke, nošen vjerom pošao je u Sjemenište gdje se krojio njegov buduci život redovnika i svecenika. Život je posvetio oltaru preko kojeg se i ostvaruje sav njegov život. Njegovo pastoralno djelovanje U IME ISUSOVO redovito privlaci mnostvo vjernika, a na misama koje predvodi nerijetko se dogadjaju i cudesa kao sto su obracenja, ozdravljenja, tjelesna i dusevna.

14.08.2006. - Obnoviteljska skupština nogometnog kluba NK Hasići

Donji Hasic 14.08.2006 - Na inicijativu ljudi koji su se vratili u Hasice, Donji i Gornji Hasic, kao i na poticaj onih koji vole svoj Hasic a privremeno žive i rade u dalekom svijetu, u ponedjeljak 14. kolovoza je sazvana skupština na kojoj je predložena i izabrana nova uprava kluba koji ce imati ime N.K. "Hasici" - Donji i Gornji Hasic.
Glavni cilj ove skupštine, iako se zakasnilo s natjecanjem u ovoj polusezoni i sezoni, jest da se konacno krene s uredenjem okoliša ili tocnije s rašcišcavanjem nogometnog igrališta koje je u vremenu rata i poslije rata postala jedna ogromna deponija smeca i velika opasnost za cijelu okoliš.
Zato se uprava kluba i mještani Hasica odmah odlucili poceti s uredivanjem igrališta i dolaznog puta. Tako je jucer i danas (18. i 19. kolovoza 2006.) kamionima i bagerima firme "Ušce Bosne" s igrališta odvezeno preko sedamdeset kaminona smeca. U cišcenju igrališta najviše se angažirao Ivo Evic Ante zvani "Labud", a nacelnik opcine Mirko Lukic je obecao snijeti troškove kao i nasuti novi sloj zemlje. Vrijednost radova je oko 10.000 KM.
Sada to više nije prostor za necije smece nego prekrasna i lijepo ocišcen komad naše zemlje koji ce uskoro vrijednim zalaganjem mještana postati pravi teren za one koji vole nogomet.
Slike govore sve!
A oni koji žele i mogu pomoci pozivamo da nam pomognu u uredenju našeg i vašeg Hasica, naše i Vaše Posavine, naše i vaše sredine! Dodite da zaigramo i zapjevamo zajedno u Hasicu!

24.07.2006. - Hasićki "atelje" u Malom Lošinju

Mali Lošinj 24.07.2006 - Mali Lošinj je odredište mnogih župljana Hrvatske Tišine koji svoj godišnji odmor koriste upravo na ovom prelijepom otoku koji je malim mostom povezan s otokom Cresom u jedinstvenu otocnu cjelinu. Moguce je ovdje vidjeti i dosta hasicana i novoselaca. Uz naše ljude koji dolaze na zaslužen odmor i predah poslije napornog cjelogodišnjeg rada, na lošinjskoj glavnoj ulici uvijek je tijekom turisticke sezone moguce pronaci našeg hasicanina Iliju Blažanovica, koji vec duže od dvadesetak godina radi u "ateljeu" na otvorenom, slika i prodaje slike, upotpunjujuci turisticku ponudu grada. Medu slikama su i motivi iz naše ravnice, plodne Bosanske Posavine. Malo je naših župljana koji dolaze u Mali Lošinj a da ne navrate do Ilije, posjede, popiju poneko pice i obnove uspomene iz rodnog kraja. To je tocka okupljanja, svojevrsna recepcija za naše ljude. Tako i Mirko Dragicevic, redovito dolazi u Mali Lošinj i ne odvaja se od "ateljea". Koliko god bili udaljeni od rodnog kraja, on je tocka poveznica i izvor novih inspiracija. Ako vec i idete na ljetovanje, dodite u Mali Lošinj gdje cete naci i djelic zavicaja, barem u motivima slikara Ilije Blažanovica.
Kako je Ilija vec "starosjedilac", vecima gradana ga poznaje, pa mu je otok Lošinj drugi zavicaj, ali svejedno uvijek je Hasic i ljudi iz našeg kraja ono što ispunjava i njega i one koji k njemu dolaze.

U posjeti posavljacima u Malom Lošinju

Gospodin Mijo Matanovic, predsjednik skupštine Županije posavske na poziv profesora Ante Nedica, predsjednika gradskog odbora HDZ Mali Lošinj i Potpredsjednika Gradskog vijeca Malog Lošinja i Zorana Kljajica, ravnatelja Odgojnog doma Mali Lošinj, boravio je u posjetu posavljacima koji žive u Malom Lošinju. U pozdravnom govoru izvijestio je okupljene o stanju u Županiji posavskoj, kao i cijeloj Bosanskoj posavini. Upoznao je nazocne o brojnim pravima koja imaju naši ljudi rodeni u Posavini, od ostvarivanja dvostrukog državljanstva, birackog prava, zaštiti imovine, te iznio niz informacija o mogucoj gospodarskoj suradnji s turistickim središtima u republici Hrvatskoj, od osiguranja sezonske radne snage, do izvoza poljoprivrednih proizvoda kojih u Posavini ne nedostaje. Pozvao je svakog posavljaka pojedinacno da sukladno svojim materijalnim mogucnostima i lobiranjem kod prijatelja i gospodarstvenika pomognu svoj kraj, da pomoc usmjeravaju putem župnih ureda, jer je obnova sakralnih objekata u punom jeku. U prigodnim govorima gospodina Matanovica i okupljene pozdravili su Anto Nedic i Josip Saric, a u ime grada Maloga Lošinja zamjenik gradonacelnika gospodin Rudolf Ivkovic. Na skupu je bio nazocan i gradonacelnik grada Vrbovskog, prijatelj Bosanske Posavine gospodin Anton Mance koji je skup pozdravio s rijecima ohrabrenja i potpore.
Slijedila su brojna pitanja o stanju u posavini kao i traženje brojnih informacija. Zakljuceno je da skup bude tradicionalnog karaktera, te da delegacija posavljaka iz Maloga Lošinja posjete poglavarstvo Županije posavske, te se uspostave odnosi županije s gradom Malim Lošinjem i gradom Vrbovskim. Uz hasicane Iliju mikic –Tulju i njegovu suprugu, Josipa Sarica, Zorana Kljajica, novoselce Antu i Matu Nedica, nazocni su bili iz Srednje Slatine, Bosanskog Broda, Johovca, Domaljevca i Svilaja. Druženje se nastavilo uz razgovor i pjesmu do "sitnih sati".
Josip Saric | 14.07.2006

12.07.2006. - Prvi polaznici škole u Donjem Hasiću

Kako je vec pokrivena, a ovih dana i iznutra vecim dijelom uredena škola u Donjem Hasicu je primila i prve polaznike. Naime, dok lijepo uredene prostorije cekaju svoje najmlade mještane da se upišu u neki od razreda, povratnici ce ove prostorije koristiti za okupljanje, pjevanje, folklor i druge aktivnosti.
Jedna od prostorija vec je rezervirana za ured koordinatora obnove, druga ce prostorija biti za Udrugu žena župe Tišine "Majka Hrvatske Tišine", a ucionice ce biti za sada najprikladnije mjesto za okupljanje u kojem ce svoje probe imati "Zbor za misu i sahrane" te Kulturno umjetnicko društvo župe Tišine "Žandrak".
Probe pjevanja i folklora ce voditi: Tunjo Oršolic – Makaric i profesor glazbe Mario Oršolic. Udruga žena ce se angažirati na obnavljanju narodnih nošnji za folklor, te prikupljanju starih predmeta za zavicajni muzej.
Želimo im sretan i uspješan rad kao i što više strpljenja i ustrajnosti.
p. s. Škola je otvorena za sve zupljane zupe Tisine!
fra Joso Orsolic | 12.07.2006.

Pokrivena skola u Donjem Hasicu

Donji Hasic 20.06.2006 - U ponedjeljak su mnogi Hasicani došli urediti prostor oko škole kao i same prostorije u školi. Radilo se kao za pocetak školske godine. I sve je lijepo uredeno i ocišceno oko školske zgrade koja je ponovno zabljesnula u novom svjetlu. Uklonjen je korov i podivljalo raslinje, a ucionice su ponovno pocele dobijati miris života. Krov je u ponedjeljak bio djelomicno završen, ali vec sutradan škola je dobila potpuno novi krov. Pala je i pecenica pa su se svi djelatnici na obnavljanju školske zgrade lijepo pocastili. Istina, nedostajala je pjesma i šargija jer je upravo ovih dana šargija Luke Petrica zauvijek utihnula. Neka mu je laka Hrvatska zemlja. Pocivao u miru. Bez Luke nije prošla nijedna akcija u bilo kojem našem selu, a uvijek je imao još snage nakon svega rada i zasvirati i zapjevati.
U utorak 20. lipnja 2006. godine škola u Donjem Hasicu je dobila potpuno novi krov. Još ce biti uredeni prozori i vrata, a potom ce se, prema mogucnostima, nastaviti iznutra i izvana.
Iskreno zahvaljujemo potpori Vlade Republike Hrvatske za financijsku pomoc za obnovu škole u Donjem Hasicu.
Ako se netko pita što ce nam škola kad nema daka, moglo bi se kratko odgovoriti: U rujnu pocinje školska godina a nadamo se i vjerujemo da ce i djaci doci. I mnogo je ljepše i selo kad ima uredjenu školu; Dvorište i kuce umjesto ruševina! Zar ne? Dobro nam došli u naš i vaš Hasic!

Pocela obnova skole u Donjem Hasicu

Donji Hasic 29.05.2006 - Zahvaljujuci potpori Vlade Republike Hrvatske i škola u Donjem Hasicu ce uskoro dobiti novi krov. Naime, na zamolbu za pomoc povratnicima odobreno je 83.304,00 kuna. Ovim sredstvima bit ce izvedeni najpotrebniji radovi na ovom jos uvijek upotrebljivom objektu. Iako je to montažna škola koju je vrijeme pomalo i pregazilo, a koja je prilicno i devastirana, ipak je to za sada jedini prostor za okupljanje u Donjem Hasicu i mjesto u kojem se s vremena na vrijeme neke stvari I dogode. Na igralištu se povremeno okupe i mladi župljani pa malo zaigraju i nogomet.

Kako bi igrali sto bolje i okupljali se sto cešce u ponedjeljak 29. svibnja sabrali su se mjestani Hasica (Gornjani, Donjani) i iskrcili dracu oko igralista. Sada prostor oko škole izgleda mnogo kulturnije. Kako taj dan nije bilo bas pogodno vrijeme za otkrivanje škole radovi su privremeno odgodeni. No, ubrzo je stigla daska, a i vrijeme se popravilo pa se u srijedu ipak krenulo s radovima. Te srijede je bila i završna utakmica ove sezone: NK RADNIK - ZOVIK (4:1). Vrlo lijepa utakmica. Pobjeda nasih i svi zadovoljni. U cetvrtak je otkrivena i druga strana prvog dijela škole i ponovno pokrivena daskom i ter papirom (ljepenkom).

Preko vikenda je jedan bus nasih župljana i NK RADNIK gostovao u sestrinskoj župi u Ohlsdofru pokraj Linza. Domacini sa svojim djakonom Guenterom Sommererom i župnikom Jaroslavom Nyemecki su nas prekrasno primili i ugostili sve tri dana. Vratili smo se puni dojmova u nedjelju navecer i pozvali prijatelje i njihov klub na svoj patron u listopadu (7. 10). Obecali su da ce doci.

Nakon vikend pauze, koji je bio ispunjen i obiljem kiše, radovi su vec u utorak nastavljeni. Sada je prepokrivena i treca cetvrtina krova, a uskoro stizu i nove ploce koje ce se staviti preko sadašnje konstrukcije. Na školi se takoder obnavljaju vrata i prozori, a neki su se dobri ljudi javili da ce pomoci urediti vodoinstalacije. I kada se sve lijepo ponovno okreci i instalacije kao i rasvjetna tijela dourede, škola ce biti kao nova.

Vjerujemo da ce imati i svoje djake, ako ne one najmanje a ono bake i djedove koji ce se okupljati barem na poklade i druge slicne prigode! Živi bili pa vidili!

28.05.2006. - Neobična i lijepa Prva pričest

Ovo je vrijeme kad se u mnogim župama dogadaju prve pricesti. I što se tu ima spomenuti a da vec nije poznato: mnoštvo lijepo obucene i poucene djece, svi blistaju od srece i veselja, a svi prisutni uz prvopricesnike dožive ponovno radost svoje mladosti.
Medutim, postoji i mnogo župa u kojima nema nikakvih uvjeta da se tako nešto dogodi, a takoder i onih koji imaju tek po kojeg prolaznika – prvopricesnika. Jedna od takvih slika mogla se vidjeti na sedmu vazmenu nedjelju u župi Tišini. Naime, na poziv župnika da bi bilo lijepo da se prognani župljani barem u nekim prigodama pojave u svojoj rodnoj župi došli su samo oni najuporniji i najhrabriji.
Jedan od prvopricesnika je došao sa svojim roditeljima da radost prve pricesti obnovi i u rodnoj župi. Drugi su bili potjerani s vjeronauka kad su rekli da na prvu pricest idu kod svoje bake gdje su i odrasli, cak nisu mogli dobiti ni krsni list, a bilo je i onih koji su zlom rata bili potpuno sprijeceni primati sakramente.
I opet se i u ovoj raseljenoj, protjeranoj i uništenoj župi Majcinstva BDM, ipak slavila Prva sv. Pricest. Istina, tek par prvopricesnika, ali se ipak okupilo nekoliko stotina vjernika, a pjesmom je sve to lijepo ukrasila grupa Pax iz Tolise kojima su se prikljucili i clanovi naše župe Mirjam i Beti Nedic. Ovo je njihov prvi nastup s grupom Pax, a vjerujemo da sad slijedi mnoštvo lijepih nastupa i festivala.
Iskreno zahvaljujemo na lijepom prvopricesnickom slavlju koje ste priuštili našoj župi kao i onima koji su vas pripremali, pa i onima koji su malo sve to nepromišljeno ometali. Prošle godine su bila samo dva prvopricesnika. Danas ih je bilo cetvoro, a što ce biti iduce godine, pokazat ce vrijeme. Mir i dobro!
fra Joso Orsolic | 28.05.2006.

Pokrivena skola u Gornjem Hasicu

Gornji Hasic 24.05.2006 - Nakon što su pristigla sredstva za obnovu škole u Gornjem Hasicu marom mještana i nekoliko majstora škola je dobila novi krov. Radovi su zapoceli u ponedjeljak 8. svibnja 2006. Akcija pokrivanja je bila 24. svibnja 2006. godine.

Sudjelovali su: Ambra Vuckovic, Danijel Pejic, Mara Mikic, Manda Antunovic, Tomo Bjelobrk, Mato Bjelobrk, Mika Nedic, Marko Benkovic, Anto Benkovic, Ilija Benkovic, Pero Antunovic, Mato-Roka Pejic, Zoran Pejic, Luka Jelecevic, Ivica Antunovic, Mato-Džinks Petricevic, Marinko Blaškic, Ivica Cvitkušic, Joka Antunovic, Jozo-Cazim Antunovic, Jozo-Coco Petric, MarkoVuckovic, Mato Vuckovic, Jozo-Lešo Vuckovic, Ana Mikic, Kata Mikic, Anka Tufekovic, Vinko Tufekovic, Šimo Petric i Kajica Petric.

Ovdje treba zahvaliti i svima koji su donijeli jelo i pice, kao i one koji su bili na akciji otkrivanja škole, te svakako ljude koji su svakodnevno donosili kavu i pice. Iskreno treba zahvaliti svima koji su nam pomogli da ovaj devastirani objekt ponovno postane barem pod novim krovom, a nadamo se da ce uskoro imati i svoju pravu namjenu.

I na kraju najveca hvala Vladi Republike Hrvatske koja je dala sredstva za ovaj dio radova. Radovi ce se nastaviti prema vremenu i mogucnostima. Živi bili pa vidili!

Zapocela obnova skole u Gornjem Hasicu

Gornji Hasic 11.05.2006 - Napokon smo zapoceli obnovu škole u Gornjem Hasicu. Ako se tko pita kome treba ta škola? Odgovor je: onima koji su se vratili i koji ce u prostorijama ovoga lijepoga zdanja barem malo vratiti stare uspomene, a možda i ponovno sjesti u klupe. Naravno, kad sve bude uredeno. Zato smo se i ove godine prijavili na Natjecaj Vlade Republike Hrvatske!

Prijavljivanjem na Natjecaj iz proracuna Vlade Republike Hrvatske dobili smo po 83.000,00 kuna za obnovu škola u Gornjem i Donjem Hasicu. Nakon što su sredstva pristigla krenuli smo s obnovom. U planu je da se obje škole prepokriju i da se uredi što veci dio ovih za nas vrijednih prostora. Prostori ce se najprije koristiti za okupljanje i susrete a nadamo se da ce jednoga dana biti i ono za što su namijenjeni.

U svakom slucaju vjerujemo da ce ove ugrade biti veliki poticaj i ohrabrenje za one koji se namjeravaju vratiti, kao i ohrabrenje za ljude koji vec godinama žive pokraj ruševina. Naime, sve što se radi, obnavlja i ureduje u našim ocima je mnogo više do cigle i maltera. Iskreno zahvaljujemo vladi Republike Hrvatske i vjerujemo da ce i dalje pratiti projekt obnove naših škola kao i druge projekte za koje smo i ove godine podnijeli zamolbe! Mir i dobro!

15. svibnja 2006. - dan za pamćenje

Malo je dana kao što je 15. svibanj 2006. Naime, iz Hercegovine su nam u posjetu dosli pravi novinari i to njih preko trideset, iz svih mogucih i nemogucih medijskih kuca. Stigli su kao pratnja akcije HERCEGOVINA POSAVINI, a okupio ih je Dr. Fra Iko Skoko, župnik župe Cerin kod Medugorja i predavac na fakultetima u Mostaru i Zagrebu.
Akcija Hercegovina-Posavini trajala je dva mjeseca od 1. 3. do 1. 5. 2006. godine i donijela je svoje plodove: po 50.000 KM za župe Hrvatsku Tišinu i Bosanski Brod.
Goste smo cekali od ranih jutarnjih sati, kako bi ih sto bolje primili: ispekli smo tri pecenice, dvoje jaradi i skuhali neizmjernu kolicinu cobanca. Domacice su donijele mnoštvo kolaca, a kruha i svježe salate, te vina, piva i mineralne vode ko u Žandraku!
I konacno je stigao autobus; pun novinara i veliki cek od 50.000 KM za našu župu! Svaka cast. I cim su izašli iz autobusa, odmah su se prihvatili posla: snimanje, skljocanje nase nove i lijepe crkve, intervjui i zapisivanje dojmova.
Najprije smo se pomolili pod misom koju je predvodio fra Mijo Džolan, provincijal Bosne Srebrene. A pored njega jos tridesetak svecenika. Nikad ih vise nije bilo u našoj crkvi, Kao DA je mlada misa. Pa i jest: BILA JE TO PRVA MISA U NOVOPOKRIVENOJ CRKVI! A baba Luca zvoni kao da je dosao papa! Malo, malo pa ima razloga za zvonjenje. Kako i ne bi imala. Nakon mise uslijedio je rucak, pa pjesma.
A nakon rucka utakmica na našem stadionu u Hrvatskoj Tišini: REPREZENTACIJA SVECENIKA BIH-NOVINARI I INICIJATIVNI ODBOR AKCIJE. I rezultat je bio pravi 4:1. Svecenici su ipak bili pravi borci za svoju Tišinu. Ovaj puta nisu izgubili. I domacini su bili sretni što mogu na pocasnim ložama vidjeti predjednika nogometnog saveza BiH, provincijala koji je izveo Pocetni udarac, župana, predsjednika vlade Bosanske Posavine, nacelnike okolnih opcina I mnoge druge. Kamo srece da se ovakve svecanosti koji puta ponove? Gdje bi nam bio kraj! I ovo je i veliko i lijepo, to je potvrdila i pjesma koju smo ispjevali u domacoj kajdi na ispracaju gostima. I nisu to bili samo gosti nego i mngo vise do toga. Prijatelji koje je doveo pravi Bosanski prijatelj fra Iko Skoko. A taj dan su još posjetili i Visoko i Žepce, i Bosanski Brod i Plehan i kasno navecer ili rano ujutro tek su se vratili svojim kucama. Svaka cast na naporu koji ste ucinili za Bosansku Posavinu.
A o svemu ovome opširnije i preciznije je napisao VECERNJI LIST od utorka i srijede. Pa tko ne vjeruje neka provjeri. Sve se može vidjeti i na DVD-u ili video kaseti i nabaviti u župnm uredu po sniženoj cijeni do svega nekoliko maraka pomnoženo ili sabrano s brojem nula koliko imate ljubavi za Hrvatsku Tišinu!
Živi bili pa vidili! Mir i dobro iz Hrvatske Tišine!
fra Joso Orsolic | 19.05.2006.

Završnica humanitarne akcije "Hercegovina - Posavini"

Hrvatska Tisina svibanj 2006 - Završnica dvomjesecnog trajanja humanitarne akcije "Hercegovina Posavini" u znaku je posjete posavskim župama u Hrvatskoj Tišini i Bosanskom brodu 15 svibnja. Pripreme za docek gostiju u punom su jeku. Župljani porucuju, iako skromnih mogucnosti , želimo pokazati svoju poznatu posavsku gostoljubivost. Tragovi protekloga rata vidljivi su upravo u povratnickim posavskim župama Zahvaljujuci akciju koju je poveo dr. fra Iko Skoko župna crkva Majcinstva Blažene Djevice Marije u Hrvatskoj Tišini dobila je novi krov , povratnici mjesto primanja duhovne snagu za izdržati u teškim povratnickim uvjetima. Ipak, ne žale se. - Važna nam je materijalna pomoc u obnovi ali u ovoj donaciji i duhovna snaga jer znamo nismo zaboravljeni, jednoglasno isticu hasicani okupljeni na redovitom misnom slavlju u Hrvatskoj Tišini.
Žalosno stanje povratka , osobito u RS, potvrduje podatak da se na prostore Bosanske Posavine vratilo manje od 2 % prijeratnog življa. Izbjeglo je više od 100.000 ljudi a povratak je minimalan. Desetak godina nakon Daytona u župu Hrvatska Tišina vratilo se oko 400 osoba od prijeratnih oko 6.000 kada je 1991.g. župa brojala oko 1.000 obitelji. -Sadašnje stanje povratka nije zadovoljavajuce ali ohrabrujuce je. Povratnici su osobe trece životne dobi. Nema mladih obitelji sa djecom. Ipak, ucinjeno je mnogo na obnovi porušenog, cišcenju ognjišta. Uspjeli smo obnoviti župne objekte uz istodobno skroman tempo obnove infrastrukture. Selima su vracena prijeratna imena, obnovljena dva groblja, filijalna crkva u Gornjem Hasicu, iz pepela podignuta minirana crkva u Novom Selu, kaže nam fra Joso Oršolic, župnik u Hrvatskoj Tišini.
Dvije podrucne škole još ceka obnova.-To je preduvjet povratak mladih obitelji, isticu povratnici. Dobiveno je odobrenje za donaciju od Vlade RH i kada sredstva pristignu odmah krecu sa radovima, doznajemo od fra Jose. Do povratka djece u škole objekti ce služiti za okupljanje povratnika i rad povratnickih udruga.
Tišinjani su ponosni i na svoj nogometni klub Radnik. Postoji još od 1932 g.
Prošle godine obnovljen im je nogometni stadion a momcad se odužila osvajanjem prvog mjesta u svojoj ligi. Nedavno im je gostovala i ženska ekipa nogometašica iz Beketinaca u RH. Na istom stadionu ocekuju u ponedjeljak puno gledatelja susreta gdje je rezultat u drugom planu. Najavljen je utakmica Reprezentacije svecenika i novinara u sklopu posjete koju organizira župa Cerin u Hercegovini.
Nada Koturic | 11.05.2006.

11.05.2006. - Osnovana Udruga zena 'Majka Hrvatske Tisine'

Hrvatska Tisina 11.05.2006. - Vec prije par godina smo najavljivali, a ove godine smo konacno osnovali Udrugu zena zupe Tisina! Statutom je odredjeno usmjerenje i zadaca Udruge. Pozivamo sve koji se zele prijaviti i ukljuciti u rad Udruge! Hvala!
Skupština Udruge žena "Majka Hrvatske Tišine" na temelju clana 10 i clana 12 Zakona o udruženjima i fondacijama (Sl. glasnik 52/01, a u svezi s Cl. 3 istog zakona donosi

STATUT UDRUGE ŽENA ŽUPE TIŠINE "MAJKA HRVATSKE TIŠINE"

I. OPCE ODREDBE
C1. 1
Udruženje gradana Udruge žena župe Tišine "Majka Hrvatske Tišine" je dobrovoljno organiziranje žena, koje je osnovano radi ostvarivanja programskih ciljeva, a u skladu sa Ustavom i Zakonom.
Cl. 2
Udruga ostvaruje carinske, poreske i druge olakšice za svoj rad u skladu sa Zakonom.
Cl. 3
Udruga samostalno odreduje svoje ciljeve i djelatnosti u skladu sa Ustavom i Zakonom.
Cl. 4
Statut i djelovanje Udruge ne mogu biti u suprotnosti sa ustavnim poretkom, niti usmjereni na njegovo podrivanje, raspirivanje nacionalne, vjerske mržnje i netrpeljivosti ili diskriminacije.
Cl. 5
Udruženje može obavljati djelatnost (privrednu djelatnost), kojom se stice dobit, jedino ako dobit nije osnovni cilj Udruženja.
Cl. 6
Udruženje podnosi godišnji izvještaj o radu i financijski izvještaj u skladu sa Zakonom i drugim propisima.
Cl. 7
Sa danom upisa u registar (kod nadležnog suda) Udruženje stjece svojstvo pravnog lica.
II. NAZIV, SJEDIŠTE I PECAT UDRUŽENJA
Cl. 8
Naziv Udruženja je: Udruga žena župe Tišine «Majka Hrvatske Tišine». Sjedište Udruženja je u Hrvatskoj Tišini.
Udruženje ima pecat, okruglog oblika sa natpisom: Udruga žena župe Tišine «Majka Hrvatske Tišine» Hrvatska Tišina.
III. PROGRAMSKI CILJEVI
Cl. 9
Osnovna programska orijentacija Udruženja je razvoj odnosa medu ljudima i sredstvima rada, suradnja sa drugim Udruženjima s ciljem postizanja odredenih rezultata.
Ostali programski ciljevi su:
- obrazovanje žena o principima demokratskog odlucivanja · afirmacija žena i njihovo angažiranje u društvu
- djelovanje na humanitarnom planu (pomoc stanovništvu, posebno starijim osobama. invalidima, hendikepiranim osobama i osobama sa posebnim potrebama)
- pomoc pri obnovi objekata i stambenom zbrinjavanja lica, kojima je pomoc potrebna informiranje gradana o gradanskim pravima kroz pravne savjete i pravnu pomoc
- zdravstvena i psihosocijalna zaštita žena i obitelji
- borba protiv nasilja nad ženama i djecom
zaštita prirode i živome sredine
- poboljšanje kvaliteta življenja (infrastruktura)
- djelovanje u oblasti obrazovanja, kulture i sporta
- organiziranje strucnog osposobljavanja žena i stvaranje uvjeta za brže zapošljavanje žena
- djelovanje u oblasti zaštite djece i mladih (borba protiv ovisnosti)
- pomoc stanovništvu i u drugim sferama života
IV. PRIJEM I ISKLJUCIVANJE CLANOVA
Cl. 10
Clanovi Udruženja mogu biti žene i maloljetna lica sa podrucja opcine Šamac, potpisivanjem pristupnice.
U okviru Udružena mogu se formirati i Podružnice u Mjesnim zajednicama, sa predstavnicima koji se ukljucuju u organe Udruženja.
Clanstvo je dobrovoljno.
C1. 11
Clanstvo prestaje :
· istupanjem clana iz Udruženja na njegov pisani zahtjev · automatizmom, smrcu clana
· iskljucenjem, Odlukom na prijedlog Upravnog odbora
Cl. 12
Odluku o iskljucenju donosi Skupština Udruženja u pisanom obliku.
Cl. 13
O clanovima Udruženja i njegovim organima vodi se knjiga evidencije.
V. PRAVA I OBAVEZE CLANOVA
Cl. 14
Clanovi Udruženja imaju pravo i dužnosti:
- da aktivno rade na ostvarivanju programskih ciljeva ·
- da biraju i budu birani u organe Udruženja
- da budu informirani o radu organa Udruženja
V. TERITORIJALNA ORGANIZACIJA
Cl. 15
U realizaciji svojih programskih ciljeva Udruženje djeluje na podrucju opcine Šamac.
Cl. 16
Udruženje suraduje sa slicnim i drugim Udruženjima u opcini Šamac, zemlji i inozemstvu u skladu s normama i pravilima usvojenim od strane Skupštine Udruženja.
VII. ORGANI UDRUŽENJA
Cl. l7
Organi Udruženja su:
-Skupština Udruženja
- Upravni odbor
- Predsjednik Udruženja
- Tajnik Udruženja
- Riznicar Udruženja
Cl. 18
Skupština Udruženja je najviši organ Udruženja. Skupštinu cine svi clanovi Udruženja sa jednakim pravom glasa u odlucivanju po pitanjima vezanim za njezino podrucje rješavanja.
Skupština odlucuje pravno valjano, ako je prisutno, više od polovine ukupnog clanstva (clanova Skupštine).
Odluke se donose natpolovicnom vecinom prisutnih clanova. Sjednice Skupštine mogu biti redovne i izvanredne.
Redovna sjednica saziva se po pravilu svakih šest mjeseci, a najmanje jednom godišnje. Izvanredna sjednica saziva se na prijedlog Upravnog odbora ili potpisima najmanje 1/3 ukupnog broja clanova Skupštine.
Osnivackom Skupštinom predsjedava lice koje odredi Inicijativni odbor za osnivanje Udruženja.
Cl. 20
Skupština Udruženja:
· donosi Statut, njegove izmjene i dopune i druge akte, odredene Statutom
· daje suglasnost na pravne radnje preuzete u ime Udruženja prije njegovog upisa u sudski registar
· odlucuje o pripajanju, razdvajanju, transformaciji, prestanku rada i drugim statusnim promjenama Udruženja
· bira i razrješava dužnosti clanove Upravnog odbora, predsjednika i sekretara Udruženja i lica ovlaštena za zastupanje
· pregleda i potvrduje financijski i izvještaj o radu pripremljen od strane Upravnog odbora ili ovlaštenog lica
· vrši nadzor nad ostvarivanjem sredstava za rad Udruženja, korištenjem i raspolaže imovinom Udruženja
· odlucuje i o drugim pitanjima, koja nisu u nadležnosti drugog organa.
Cl. 21
Upravni odbor
· priprema sjednice Skupštine
· priprema i predlaže izmjene Statuta i drugih akata, koje donosi Skupština · sprovodi politiku, zakljucke i druge Odluke donesene od strane Skupštine
· donosi odluke iz svoje nadležnosti, vodi operativne poslove za racun Udruženja u skladu sa programskim ciljevima i Statutom Udruženja
· upravlja imovinom Udruženja
· podnosi financijski i izvještaj o radu Udruženja · vrši i druge poslove odredene Statutom
Cl. 22
Upravni odbor cini ukupno 9 (devet) clanova, ukljucujuci i predsjednika i njegovog zamjenika koje bira Upravni odbor iz reda svojih clanova.
Cl. 23
Prestanak clanstva u Upravnom odboru može nastupiti u slucaju duže odsutnosti clana. nedovoljne angažiranosti ili na licni zahtjev. Prestanak clanstva u Upravnom odboru verificira Skupština Udruženja na prvoj narednoj sjednici.
C1. 24
Upravni odbor odluke iz svoje nadležnosti donosi vecinom ukupnog broja clanova.
Cl. 25 Predsjednik Udruženja:
· predstavlja i zastupa Udruženje u pravnim i drugim radnjama u skladu s clanovima odredenim ovim Statutom
· stara se o javnosti rada Udruženja.
Predsjednik za svoj rad odgovara Skupštini Udruženja.
Cl. 26
Sekretar Udruženja:
· obavlja tehnicke poslove za organe Udruženja (Skupština, Upravni odbor) · Vodi knjige evidencije i druge poslove za potrebe Udruženja
Sekretar za svoj rad odgovara Skupštini Udruženja.
Cl. 27
Mandat organa Udruženja traje (dvije) godine i isti mogu ponoviti još dva puta uzastopno.
VIII. IZVORI FINANSIRANJA
CI. 28
Udruženje se financira iz:
· dobrovoljnih priloga
· donacija
· clanarine
· ostalih priloga u skladu sa Zakonom
IX. KORIŠTENJE FINANSIJSKIH SREDSTAVA
C1. 29
Financijska sredstva Udruženja koriste se za troškove u vezi ostvarivanja programskih ciljeva i aktivnosti utvrdenim Statutom Udruženja.
Kontrolu utrošenih sredstava vrši Upravni odbor, a u formi financijskog izvještaja za odredeni period verificira Skupštine Udruženja.
X PRELAZNE I ZAVRSNE ODREDBE
Cl. 30
Udruženje prestaje sa radom Odlukom Skupštine u slucajevima odredenim Zakonom.
Cl. 31
Izmjene i dopune Statuta vrše se na nacin predviden za njegovo donošenje.
Cl. 32
Tumacenje Statuta daje Skupština Udruženja.
Cl. 33
Udruženje pocinje sa radom upisom u sudski registar.
Cl. 34
Statut se primjenjuje danom usvajanja Statuta na Skupštini.
Vec prije par godina smo najavljivali, a ove godine smo konacno osnovali Udrugu zena zupe Tisina! Statutom je odredjeno usmjerenje i zadaca Udruge. Pozivamo sve koji se zele prijaviti i ukljuciti u rad Udruge! Hvala!
Skupština Udruge žena "Majka Hrvatske Tišine" na temelju clana 10 i clana 12 Zakona o udruženjima i fondacijama (Sl. glasnik 52/01, a u svezi s Cl. 3 istog zakona donosi

STATUT UDRUGE ŽENA ŽUPE TIŠINE "MAJKA HRVATSKE TIŠINE"

I. OPCE ODREDBE
C1. 1
Udruženje gradana Udruge žena župe Tišine "Majka Hrvatske Tišine" je dobrovoljno organiziranje žena, koje je osnovano radi ostvarivanja programskih ciljeva, a u skladu sa Ustavom i Zakonom.
Cl. 2
Udruga ostvaruje carinske, poreske i druge olakšice za svoj rad u skladu sa Zakonom.
Cl. 3
Udruga samostalno odreduje svoje ciljeve i djelatnosti u skladu sa Ustavom i Zakonom.
Cl. 4
Statut i djelovanje Udruge ne mogu biti u suprotnosti sa ustavnim poretkom, niti usmjereni na njegovo podrivanje, raspirivanje nacionalne, vjerske mržnje i netrpeljivosti ili diskriminacije.
Cl. 5
Udruženje može obavljati djelatnost (privrednu djelatnost), kojom se stice dobit, jedino ako dobit nije osnovni cilj Udruženja.
Cl. 6
Udruženje podnosi godišnji izvještaj o radu i financijski izvještaj u skladu sa Zakonom i drugim propisima.
Cl. 7
Sa danom upisa u registar (kod nadležnog suda) Udruženje stjece svojstvo pravnog lica.
II. NAZIV, SJEDIŠTE I PECAT UDRUŽENJA
Cl. 8
Naziv Udruženja je: Udruga žena župe Tišine «Majka Hrvatske Tišine». Sjedište Udruženja je u Hrvatskoj Tišini.
Udruženje ima pecat, okruglog oblika sa natpisom: Udruga žena župe Tišine «Majka Hrvatske Tišine» Hrvatska Tišina.
III. PROGRAMSKI CILJEVI
Cl. 9
Osnovna programska orijentacija Udruženja je razvoj odnosa medu ljudima i sredstvima rada, suradnja sa drugim Udruženjima s ciljem postizanja odredenih rezultata.
Ostali programski ciljevi su:
- obrazovanje žena o principima demokratskog odlucivanja · afirmacija žena i njihovo angažiranje u društvu
- djelovanje na humanitarnom planu (pomoc stanovništvu, posebno starijim osobama. invalidima, hendikepiranim osobama i osobama sa posebnim potrebama)
- pomoc pri obnovi objekata i stambenom zbrinjavanja lica, kojima je pomoc potrebna informiranje gradana o gradanskim pravima kroz pravne savjete i pravnu pomoc
- zdravstvena i psihosocijalna zaštita žena i obitelji
- borba protiv nasilja nad ženama i djecom
zaštita prirode i živome sredine
- poboljšanje kvaliteta življenja (infrastruktura)
- djelovanje u oblasti obrazovanja, kulture i sporta
- organiziranje strucnog osposobljavanja žena i stvaranje uvjeta za brže zapošljavanje žena
- djelovanje u oblasti zaštite djece i mladih (borba protiv ovisnosti)
- pomoc stanovništvu i u drugim sferama života
IV. PRIJEM I ISKLJUCIVANJE CLANOVA
Cl. 10
Clanovi Udruženja mogu biti žene i maloljetna lica sa podrucja opcine Šamac, potpisivanjem pristupnice.
U okviru Udružena mogu se formirati i Podružnice u Mjesnim zajednicama, sa predstavnicima koji se ukljucuju u organe Udruženja.
Clanstvo je dobrovoljno.
C1. 11
Clanstvo prestaje :
· istupanjem clana iz Udruženja na njegov pisani zahtjev · automatizmom, smrcu clana
· iskljucenjem, Odlukom na prijedlog Upravnog odbora
Cl. 12
Odluku o iskljucenju donosi Skupština Udruženja u pisanom obliku.
Cl. 13
O clanovima Udruženja i njegovim organima vodi se knjiga evidencije.
V. PRAVA I OBAVEZE CLANOVA
Cl. 14
Clanovi Udruženja imaju pravo i dužnosti:
- da aktivno rade na ostvarivanju programskih ciljeva ·
- da biraju i budu birani u organe Udruženja
- da budu informirani o radu organa Udruženja
V. TERITORIJALNA ORGANIZACIJA
Cl. 15
U realizaciji svojih programskih ciljeva Udruženje djeluje na podrucju opcine Šamac.
Cl. 16
Udruženje suraduje sa slicnim i drugim Udruženjima u opcini Šamac, zemlji i inozemstvu u skladu s normama i pravilima usvojenim od strane Skupštine Udruženja.
VII. ORGANI UDRUŽENJA
Cl. l7
Organi Udruženja su:
-Skupština Udruženja
- Upravni odbor
- Predsjednik Udruženja
- Tajnik Udruženja
- Riznicar Udruženja
Cl. 18
Skupština Udruženja je najviši organ Udruženja. Skupštinu cine svi clanovi Udruženja sa jednakim pravom glasa u odlucivanju po pitanjima vezanim za njezino podrucje rješavanja.
Skupština odlucuje pravno valjano, ako je prisutno, više od polovine ukupnog clanstva (clanova Skupštine).
Odluke se donose natpolovicnom vecinom prisutnih clanova. Sjednice Skupštine mogu biti redovne i izvanredne.
Redovna sjednica saziva se po pravilu svakih šest mjeseci, a najmanje jednom godišnje. Izvanredna sjednica saziva se na prijedlog Upravnog odbora ili potpisima najmanje 1/3 ukupnog broja clanova Skupštine.
Osnivackom Skupštinom predsjedava lice koje odredi Inicijativni odbor za osnivanje Udruženja.
Cl. 20
Skupština Udruženja:
· donosi Statut, njegove izmjene i dopune i druge akte, odredene Statutom
· daje suglasnost na pravne radnje preuzete u ime Udruženja prije njegovog upisa u sudski registar
· odlucuje o pripajanju, razdvajanju, transformaciji, prestanku rada i drugim statusnim promjenama Udruženja
· bira i razrješava dužnosti clanove Upravnog odbora, predsjednika i sekretara Udruženja i lica ovlaštena za zastupanje
· pregleda i potvrduje financijski i izvještaj o radu pripremljen od strane Upravnog odbora ili ovlaštenog lica
· vrši nadzor nad ostvarivanjem sredstava za rad Udruženja, korištenjem i raspolaže imovinom Udruženja
· odlucuje i o drugim pitanjima, koja nisu u nadležnosti drugog organa.
Cl. 21
Upravni odbor
· priprema sjednice Skupštine
· priprema i predlaže izmjene Statuta i drugih akata, koje donosi Skupština · sprovodi politiku, zakljucke i druge Odluke donesene od strane Skupštine
· donosi odluke iz svoje nadležnosti, vodi operativne poslove za racun Udruženja u skladu sa programskim ciljevima i Statutom Udruženja
· upravlja imovinom Udruženja
· podnosi financijski i izvještaj o radu Udruženja · vrši i druge poslove odredene Statutom
Cl. 22
Upravni odbor cini ukupno 9 (devet) clanova, ukljucujuci i predsjednika i njegovog zamjenika koje bira Upravni odbor iz reda svojih clanova.
Cl. 23
Prestanak clanstva u Upravnom odboru može nastupiti u slucaju duže odsutnosti clana. nedovoljne angažiranosti ili na licni zahtjev. Prestanak clanstva u Upravnom odboru verificira Skupština Udruženja na prvoj narednoj sjednici.
C1. 24
Upravni odbor odluke iz svoje nadležnosti donosi vecinom ukupnog broja clanova.
Cl. 25 Predsjednik Udruženja:
· predstavlja i zastupa Udruženje u pravnim i drugim radnjama u skladu s clanovima odredenim ovim Statutom
· stara se o javnosti rada Udruženja.
Predsjednik za svoj rad odgovara Skupštini Udruženja.
Cl. 26
Sekretar Udruženja:
· obavlja tehnicke poslove za organe Udruženja (Skupština, Upravni odbor) · Vodi knjige evidencije i druge poslove za potrebe Udruženja
Sekretar za svoj rad odgovara Skupštini Udruženja.
Cl. 27
Mandat organa Udruženja traje (dvije) godine i isti mogu ponoviti još dva puta uzastopno.
VIII. IZVORI FINANSIRANJA
CI. 28
Udruženje se financira iz:
· dobrovoljnih priloga
· donacija
· clanarine
· ostalih priloga u skladu sa Zakonom
IX. KORIŠTENJE FINANSIJSKIH SREDSTAVA
C1. 29
Financijska sredstva Udruženja koriste se za troškove u vezi ostvarivanja programskih ciljeva i aktivnosti utvrdenim Statutom Udruženja.
Kontrolu utrošenih sredstava vrši Upravni odbor, a u formi financijskog izvještaja za odredeni period verificira Skupštine Udruženja.
X PRELAZNE I ZAVRSNE ODREDBE
Cl. 30
Udruženje prestaje sa radom Odlukom Skupštine u slucajevima odredenim Zakonom.
Cl. 31
Izmjene i dopune Statuta vrše se na nacin predviden za njegovo donošenje.
Cl. 32
Tumacenje Statuta daje Skupština Udruženja.
Cl. 33
Udruženje pocinje sa radom upisom u sudski registar.
Cl. 34
Statut se primjenjuje danom usvajanja Statuta na Skupštini.

03.05.2006. - Opet zvoni zvono u Tišini

Punih petnaest godina je prošlo od kada su župljani naše župe protjerani sa svojih ognjišta, iz svoje župe (19. travnja 1992.) I konacno je i toj tragediji došao kraj.
Naime, od 18. – 20. travnja 2006. ponovno smo na obnovljenu crkvu stavili novi krov. Samo par dana poslije bio je gotov i toranj. Zadnja oplada je skinuta 24. travnja 2006. godine. Na proljetnom suncu je zablistao novi, ovaj puta i veci i ljepši toranj tišinske crkve. Sklopljene ruke, okrenute prema nebu, jasno pokazuju da nam je sadašnjost a i buducnost u povjerenju u Božju pomoc. Vjerujemo da sve što imamo i što jesmo pripada Bogu, a dobrih ljudi se uvijek nade koji ce nam rado pomoci da se i ovo zdanje uskoro osposobi za svoju pravu namjenu: mjesto gdje cemo se okupljati i Bogu zahvaljivati.
U srijedu, 3. svibnja 2006. godine ponovno je na toranj podignuto staro zvono koje u Tišini, na improviziranom tornju zvoni od 1. listopada 2003. Nekada je zvonio Tadija Bartolovic, a sada, nakon njegove smrti, zvonom upravlja njegova supruga Luca.
I samo dan poslije, 4. svibnja na toranj je stavljen i križ, isti onaj koji je bio i prije rata. Zlobnici su ga u domovinskom ratu srušili na zemlju, ostavili u ruševinama, nešto malo i skratili. Medutim, vrijedne ruke majstora Šime Petrica i mještana su uspjele izravnatai križ, popraviti oštecene dijelove i urediti za ponovno vracanje na samo njemu odredeno mjesto. Križ su douredili i obojili majstori Tonija Koturica. I jucer oko 12 sati ponovno je bio na svom, možda vec zaboravljenom mjestu, na tornju, visoko iznad zemlje oko 35 metara. Dok su ga gore podizali, majstori firme Turjak su iskreno zavapili: "Daj Bože, da ga više nitko i nikada ne ruši i da na ovom mjestu zauvijek stoji!" Neka tako bude! Amen!
fra Joso orsolic | 04.05.2006

20.04.2006. - Župna Crkva u Hrvatskoj Tišini konačno pokrivena!

Hrvatska Tisina 18-20.04.2006 - Petnaest je godina prošlo od kada su župljani naše župe listom protjerani sa svojih ognjišta. Najveci broj je uspješno izbjegao na sobodne prostore Bosanske Posavine. Medutim mnogi su završili u logoru u Crkvini i Bosanskom Šamcu, kao i sam župnik fra Jozo Puškaric. U logoru su mjesecima premlacivani, maltretirani i muceni na razne nacine, dvadesetak ih se nije nikada vratilo. Od Daytona je desetak godina, a mi se još mucimo na svoju župnu crkvu postaviti krov, pokriti je kako bi i naša župa imala krov nad glavom. I konacno smo i to uspjeli, tocno petnaest godina nakon progona i stradanja. Naime, tako je posvjedocio sam župnik fra Jozo Puškaric na maloj proslavi pokrivanja župne crkve. Ja osobno nisam znao za ovaj podatak, tj. da je to bilo 19. 4. 1992. godine, na Veliki petak. Ali oni koji su to preživjeli dobro pamte. Time je i radost bila još veca, a slavlje, iako je pomalo padala i kiša, je poprimilo svoje pravo obilježje. "Konacno, imamo krov nad glavom. Više se ne moramo okupljati pod vedrim nebom, a sa ovom obnovom naša je crkva postala i veca i ljepša. Uz Božju pomoc i dobre ljude konacno smo i mi dobili krov nad glavom." Zahvaljujem firmi Zokis koja je uradila konstrukciju, te firmi Turjak iz Domaljevca, koji neumorno obnavljaju i ponovno iz pepela podižu našu crkvu, te svim dobrociniteljima na pomoci i suradnji. Iskreno zahvaljujem i svima koji nam pomažu te želim mir i dobro!

Akcija "Hercegovina - Posavini" uspješno se nastavlja

Akcijom "Hercegovina Posavini", koja je zapocela 1. ožujka, na inicijativu župe Cerin i župnika fra Ike Skoke, do sada je prikupljeno 84. 300 KM. Putem telefonskih poziva gradani su donirali 19. 530 KM, SMS porukama 17. 298 KM, uplatom preko Hypo banke 31. 000 KM i preko Hrvatskih pošta 16. 000 KM, dok su Naša ognjišta iz Tomislavgrada donirala 500 KM. Od pocetka akcije održana je Sv. misa na Cerinu, nogometna utakmica izmedu "Lica s naslovnice" i "Reprezentacije svecenika BiH", a u planu je revija dokumentarnog filma na Širokom Brijegu 21. travnja, aukcija slika u Mostaru i putovanje u Posavinu i predaja darova 15. svibnja ove godine. U pratnji organizatora akcije bit ce i oko 30-ak novinara iz raznih medijskih kuca. Fra Iko se zahvalio za dosadašnju izvrsnu suradnju i izrazio nadu i daljnjoj iskrenoj podršci. Podsjetimo, prihodi iz akcije namijenjeni su izgradnji crkava u župama Hrvatska Tišina i Bosanski Brod.
Zeljko Brandic | 19.04.2006.

Župa Ohlsdorf za župu Hrvatska Tišina

Župa Ohlsdorf pokraj Linza – Austrija, prošle jeseni nam je obecala poslati par traktora s prikljuccima. U utorak 11. 4. 2006. to obecanje se i ispunilo. Naime, nakon malo duže gnjavaže i cekanja na carini, konvoj je konacno stigao na svoje odredište. Istina je, da su strojevi polovni, možda nece svi nikada ni biti u upotrebi, ali su nam ipak dobro došli. Naime, traktori su starijeg godišta, skoro oldteimeri (1964.g i 1979.g), ali su servisirani i u ispravnom stanju. Uz traktore su došli i vrijedni prikljucci, plug, kosilica, sijacica itd, te par drugih strojeva za poljorivredu (mlin, freza, dizalica, bušilica), te jedna mala kosacica za igralište. Nama to mnogo znaci jer je naša župa poslije rata ostala bez ijednog traktora.
Zato iskreno zahvaljujemo ljudima koji su nabavili ove strojeve i poslali nam ih. Posebno zahvaljujemo Guenteru Sommereru, dakonu župe Ohlsdorf kao i Caritasu koji su pomoc organizirali i o svom trošku poslali. Takoder hvala i Kruhu sv. Ante koji nam je pomogao oko uvoze ovih strojeva. Mir i dobro! Sretan Uskrs!
fra Joso orsolic | 13.04.2006.

Misija Camorino za Hrvatsku Tiišinu

Iako zima jos traje, barem kako pokazuje snijeg s lijeve i desne strane tracnica, a lavine prijete da nas zatrpaju, pa i svicarski vlakovi kasnu, ipak se dogada i nesto lijepo. Naime, peta korizmena nedjelja je bila lijep susret s misijom Camorino u Svicarskoj. Nakon razgovora nas zupljanin Mato Marincic je uspio dogovoriti s fra Ivanom Prusinom da nam ova misija pruzi svoju pomoc za obnovu nase zupne crkve. Buduci, da vlakovi mozda najbrze putuju i najkrace zastajkuju do svicarske, sto nije uvijek tocno, i ovaj puta sam se zaputio linijom preko Buchsa. Tamo me je docekao zupljanin Niko Petricevic i otpratio do misije Camorino. Vecernja misa je bila u Luganu, a sutradan sam imao jos mise u ostalim dijelovima misije: Ascona, Biasca, Giubiasco. Susret s ljudima iz nasih krajeva: BiH i Bosanske Posavine i srednje Bosne, (Tisine, Odžaka, Grebnica, Livna, Fojnice, Novog sela i drugih mjesta) bio je vise nego lijep, prijatan i ljudskih dirljiv i iznenadjujuci. Vise nego ista na svijetu ljudi ipak vole vidjeti lice iz domovine i pokazati svoje gostoprimstvo koje nije nikakakva naucena skola nego obiteljsko nasljede. Najvise od svega i najljepse je bila mogucnost progovoriti nesto o zupi Tisini, njezinim tragedijama, stradanjima, mogucnostima za obnovu i povratak. Mislim, da ljudi nisu slusali samo iz obicaja i obicne uljudnosti. Mnogi su cak trazili mogucnost da se cuje kako su o nasoj zupi gledali i na HRT-u emisiju u programu Brisanog prostora, kao i akciju Hercegovina Posavini. A pored duhovne koristi koja je iznad svake druge, za obnovu zupe je sabrana i lijepa materijalna pomoc: kolekta od 4.470 CHF i 95 E. Ovome svakako treba pridodati i pojedinacne priloge koje su upisali: Mario Merelli Prozito (100 CHF), Cico Lodrino (20 CHF), Mato Marincic (150 CHF), Ðuro Nedic (100 CHF), Blaz Galic (100 CHF), Kata Bilic (1.000 CHF), Tomo Jovic 60 CHF), Robert i Vlatka Curkovic (100 CHF), fra Ivan Prusina (500 CHF).Povratak je iz Svicarske bio usporen velikim kasnjenjem vlaka zbog lavina koje su obuzele prugu, ali sam se ipak sretno vratio u nasu Hrvatsku Tisinu. Radovi se nastavljaju i vjerujem da cemo uskoro biti pod krovom. Iskreno zahvaljujem za susret, te svaku duhovnu i materijalnu podrsku.Fra Ivanu i svim vjernicima misije Camorino zelim sretan Uskrs i obilje svakog Bozjeg blagoslova! Mir i dobro!
Joso orsolic | 30.03.2006.

Stigla pomoć u Hrvatsku Tišinu

12.03.2006 u zupi Cerin bilo je pravo slavlje. Najprije veliko misno slavlje na kojem je sudjelovalo veliko mnostvo svijeta i uzvanika. Slavlje je predvodio uzoriti kardinal Vinko Puljic uz sudjelovanje fra Mije Dzolana, provincijala Bosne Srebrene te velikog broja svecenika. Bili su prisutni i predsjednik predsj. BiH Ivo Miro Jovic kao i rektor sveucilista u Mostaru te nacelnici opcina Bosanske Posavine i Hercegovine.
Akcija Hercegovina Posavini je mnogo vise od humanitarne pomoci jer je okupila mnoge ljude oko ideje kako materijalne jos vise duhovne pomoci hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini. Svi koji su sudjelovali na press konferenciji kao i druzenju poslije sv. mise slozno su izrekli svoju jedinstvenu misao: Hrvatski narod u BiH vise ne smije biti nicim preglasavan niti tko smije u ime naroda potpisati bilo sto sto ce biti na stetu. Naime, ako je dayton vec jedanput zanemario stoljetna ognjista hrvatskog naroda u Bosanskoj Posavini i onemogucio povratak takva se nepravda vise ne smije trpjeti i mora se glasno ustati protiv svega sto zanemaruje cinjenicu stradanja Hrvata Bosne i Hercegovine.
Ova akcija je hvale vrijedna i po tome sto je vec danas pomoc stigla u zupu Hrvatsku Tisinu i Bosanski Brod. U ranim jutarnjim satima, iako je Bosna okovana snijegom i zimskim pokrivacem kamion crijepa je stigao pred tisinsku crkvu koja ce uskoro nakon skoro petnaest godina biti pod krovom.
Akcija pomoci za Bosansku Posavinu se nastavlja do pocetka svibnja, te iskreno zahvaljujemo svima koji u njoj sudjeluju. Mir i dobro!
fra Joso orsolic |13.03.2006.

Druga korizmena nedjelja u Cerinu

Put do Cerina, župe svega nekih par kilometara od Medugorja, iz Posavine gledano i nje baš bilo lako doci. Trebalo nam je više od šest sati da se te subote, uoci druge korizmene nedjelje dovezemo do svog odredišta. Put je bio prilicno naporan, padala je jaka kiša, a preko Bradine nas je pratio i snijeg. I pred samim Medugorjem na tromedi, docekao nas je malo jaci udes. Istina u autima koji su se sudarili pokraj same benzinske crpke nije bilo ozlijedenih, samo veca materijalna šteta. No, nas je put vodio dalje, pa smo s kratkim zaustavljanjem krenuli u Cerin. I sve što smo bili dalje od Posavine, sve je više blo brda, stijena i kamena, ali i lijepo uredenih gradova i sela i mnoštvo ljudi.

Cijelo vrijeme puta pred ocima mi je lebdjela Posavina i moja opustjela župa, uništena i zgažena i dan danas. I dok se ljudi životu raduju, mi se samo nadamo Božjoj pomoci i dobrim ljudima. Hvala Bogu da ima i takvih koji nas žele pomoci. U župnom kucaru nas je docekao široki osmijeh fra Ike skoke, karinala i drugih svecenika koji su došli prije mraka i vec s framašima izmolili vecernju molitvu te imali susret u duhu sutrašnjega dana. Po smirenom i veselom razgovoru moglo se vidjeti da je sve za sutra spremno, još samo kad bi bilo lijepo vrijeme, ali i ono ce valjda poslužiti. Noc je isplakala svoje kišne suze; prestala je padati kiša, ali je i dalje puhala bura. Bilo je prilicno hladno i oštro.

U jutarnjim satima kardinal je upalio svijecu na prekrasnom spomeniku braniteljima iz sve tri rata, napose ovog domovinskog. Svi smo se zajedno pomolili. Zatim je obišao spomen kapelicu ove akcije i izmolio kratku molitvu blagoslova. Nije dovršena pa ce svecani blagoslov biti u neko zgodnije vrijeme. Obišli smo i groblje sa sarkofazima iz davnih vremena. Misno slavlje je zapocelo u 11 sati. Svijet je došao sa svih strana da se ukljuci i molitvom u ovu lijepu, hvale vrijednu gestu Hercegovine. Sve su uši bile napete i osluškivale ohrabrujuce rijeci uzoritog kardinala. Nisu ga smetali ni mnogobrojni novinari i tv kamere kao i pokoji glasni komentar. Mnogi su ostali vani na studeni, ali ih hladnoca nije smetala u korizmenom odricanju. Kardinal je prvi puta u Cerinu. Na kraju misnog slavlja prisutnima se obratio i provincijala Bosne Srebrene, fra Mijo Džolan. Izložio je primjer i mnogo veceg progona kada je u Bosni ostalo svega nekih petnaestak tisuca Hrvata, i opet je pobijedila ta vremena. Vjerujemo da ni ova nece biti pogubna za naš narod kako to možda izgleda. Iskoristio sam priliku te je provincijal u ime naše župe poklonio jednu sliku Vlatka Blažanovica: „Isus pere ucenicima nog!“. Poruka je jasna: služenje je najuzvišeniji ljudski cin i velicina covjeka.

Nakon misnog slavlja krenuli smo do kamiona s crijepom i ciglom koji su pred crkvom cekali blagoslov i bili spremni za pokret na odredište. Na prvom je pisalo Hrvatska Tišina a na drugom Bosanski Brod. Zatim smo otišli u pastoralni centar na press konferenciju. Izjave i mišljenje o akciji i ovom dogadaju su izrekli uzoriti kardinal Vinko Puljic, fra Mijo Džolan i fra Joso Oršolic. „Ovo je hvale vrijedna gesta koja svakako potice na razmišljanje. Mnogo je više od materijalne pomoci koja ce svakako dobro doci. A to više jest duhovna povezanost koja se na ovaj nacin posebno osjeca. Župa Tišina uskoro slavi 150 godina postojanja. Nastala je od Garevca i dijelova okolnih župa. U svim ratovima je stradavala, ali u ovome možda ponajviše. Svi su župljani protjerani, kuce porušene i devastirane a više stotina ljudi i župnik s njima su zarobljeni i mejsecima maltretirani i premlacivani u logorima Crkvine i Bosanskog Šamca. Nakon više mjeseci skoro svi su razmijenjeni. Dvadesetak ih ipak nikada nije docekalo slobodu, a ni dan-danas se ne zna za njihove posmrtne ostatke. Još jednom lijepa hvala na osjecaju za Bosansku Posavinu, svakoj pomoci koja ce stici kao i prilici da se nešto više sazna ostradanjima Hrvata Tišine, ali i pronade nacin da se pomogne protjeranoj i raseljenoj Posavini.“

I drugi govornici, kao što su predsj. Predsjedništva Ivo Miro Jovic, su jasno naglasili velicinu ove humane geste. Cestitamo župi Cerin i njihovom župniku dr. fra Iki Skoki. Ovo ce sigurno potaknuti i one koji su pomalo zaboravili na stradanja Hrvata Posavine, pa i Bosne i Hercegovine da nas ipak ima i da nas se ne smije ni na koji nacin preglasavati, zaboraviti ili što je najžalosnije potpisati nešto što ce biti na štetu Hrvata B i H. To je posebno naglasio kardinal i rekao da je spreman pozvati narod na borbu protiv takve nepravde. Svakako je mislio da je svaki covjek dužan boriti se ljubavlju protiv zla. To je ljudska i kršcanska zadaca i ne smije se od nje odustajati, pogotovo u vrijeme korizme. Dvjestotinjak uglednih osoba iz svih struktura društva pomno je pratilo govore pojedinih licnosti iz društvenog i vjerskog života. Nakon toga su slijedila upoznavanja i razmjena informacija kao i dogovori o slijedcem koraku same akcije.

U povratku se jasno moglo vidjeti da je cijela opcina pokrivena džambo plakatima HERCEGOVINA POSAVINI. Uz kraki i upecatljivi poziv na gestu ljubavi jasno su napisani i brojevi: 092 850 850 i 063 88 850. Kuci smo se vracali praceni jakim snijegom kroz cijelu Bosnu. I ne samo to. Radosno smo komentirali ovaj prekrasni dan i nesvakidašnji doživlja te što bi sve mogli još uciniti kako sami sebi da što bolje pomognemo. I još jedno: cijelim putem me pratila misao kako bi bilo lijepo da se akcija zove POSAVINA HERCEGOVINI.

Nekada davno bila su i ta vremena, možda ce opet doci. I ovo je netko valjda zaslužio. Svi znamo da je mnogo ljepše i lakše davati nego li primati. Ali onaj tko primi treba barem znati zahvaliti. Hercegovino, hvala ti! Mir i dobro i lijepa hvala svim ljudima dobre volje. Hrvati iz župe Tišine Bog Vas blagoslovio ma gdje bili!

Fra Joso orsolic, 13.03.2006.

Humanitarna akcija "Cigla za Posavinu"

Cerin 12.03.2006 - Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljic danas je u crkvi sv. Stjepana u Cerinu kod Citluka predvodio koncelebrirano misno slavlje nakon cega je blagoslovio i ispratio konvoj cigli koje su prikupljene u humanitarnoj akciji "Cigla za Posavinu". Konvoj cigli, za koje je novac prikupila cerinska župa na celu sa fra Ikom Skokom, trebao bi stici u dvije župe u Posavini i to u Hrvatsku Tišinu i Bosanski Brod.
Tom prigodom kardinal Puljic je kazao kako ovu humanitarnu akciju smatra višestruko važnom. "Ovu akciju vidim kao cin koji veže ljude i premošcuje ono što je rat srušio. Ova akcija vraca izgubljeno povjerenje medu ljudima", istaknuo je kardinal Puljic. Župnik župe Hrvatska Tišina fra Joso Oršolic podsjetio da je iz te župe tijekom Domovinskog rata protjerano više od 5 000 Hrvata i razoreno više od 1 000 kuca. "Povratak je poceo 2000. godine i od tada se u župu vratilo od 350 do 400 Hrvata," kazao je fra Joso, izražavajuci nadu da ce ova humanitarna akcija pomoci bržem povratku Hrvata. Clan Predsjedništva BiH iz reda hrvatskoga naroda Ivo Miro Jovic kazao je da je medunarodna zajednica osjecala potrebu pomoci BiH u prevladavanju ratnih strahota, ali da ta potreba nije ni blizu bila usmjerena prema hrvatskom narodu kao prema druga dva naroda.
"I danas u BiH nedostaje 45 posto Hrvata u odnosu na popis iz 1991. godine. To je žalosna cinjenica koju mnogi ne žele cuti ni vidjeti, pa tako ovakve aktivnosti, okrenutost bratski jedan prema drugom, pokazuju kako smo spremni uciniti više nego se od nas ocekuje", kazao je Jovic.

09.03.2006. - Izložba slika za obnovu župe Tišina

Iako su župljani Hrvatske Tišine rastjerani diljem svijeta, a kako im i dan danas nisu vracene Matice i arhiva stara više od 150 godina, to ne znaci da su i uništeni ili ne daj Bože izbrisani s lica zemlje.
Naime, vec s prvim povratnicima župa je ponovno oživjela i svakim danom sve postaje ljepša i življa. Za život župe ne brinu se samo povratnici koji su najveci nositelji svih poteškoca i okrutnosti opustošenog ognjišta. U akciju povratka ukljucili su se i mnogi dobricinitelji, a svakako i župljani koje vežu lijepe uspomene i životni korijeni.
Jedna od takvih akcija dogodila se upravo ovih dana. Naime, naš župljanin Damir Petricevic sa svojom obitelji i prijateljima u akciju obnove naše župe ukljucio je i likovnu koloniju osjeckih umjetnika „Klas“ sa sjedištem u Cepinu. U koloniji su sudjelovali: Siniša Špiranovic, Tomo Hrgota, Ivan Prgomet, Dragica Cuturilo, Danijel Jakovljevic, Damir Hrg, Stipe Damjanovic, Stjepan Juriša, Ivan Bekavac, Branko Jakovicar, Slavica Jakovicar, Anka Bogdan, Dragan Ðurkovic, Marija Gradic, Mladen Mršo, Viktor, Saša Matkovic, Pavo Karavidovic, Mato Tijardovic, Arpad Eaed, Mladen Šeric, Janja Šimic, Dragan Andelic, Danijela Pendic, Darko Jovanovic.
Ovi su umjetnici izradili 43 slike i 2 kipa i na taj nacin svoj rad poklonili obnovi župne crkve u Hrvatskoj Tišini. Slike su vec od 1. ožujka postavljene u kavani Strossmayer u Osijeku, a na otvaranju izložbe domacin je iskreno zahvalio za poklonjene radove i pozvao na jedno novo druženje u obnovljenoj Tišini.
Na ovaj nacin prikupljanja sredstava župna crkva ce dobiti nešto vrijedno i lijepo, ali ipak samo mali djelic od onoga što je još potrebno. Intencija akcije je nabavka novih zvona koja su nestala u ratu. Vraceno je samo srednje a nedostaju veliko i malo zvono.
Vjerujemo da ce uz Božju pomoc i pomoc dobrih ljudi župna crkva u Hrvatskoj Tišini biti veca i ljepša nego što je bila. Zahvaljujemo svima koji nam pomažu u obnovi i povratku i želimo mir, dobro i svaki Božji blagoslov!
fra Joso orsolic | 09.03.2006.

Prva Korizmena nedjelja u Kukuruzarima

Tamo su otišli moji župljani, preko Save u sigurnije krajeve, sigurniji život i bolje uvjete za život. Mnogima je to i uspjelo pronaci. Mnogi su postali imucniji, završili škole i stekli priznata mjesta i nove domove, a možda i novu domovinu, jer ih je njihova macehinski protjerala i još uvijek ih ne želi ili se možda samo još stidljivo raspituje za njih i njihovo zdravlje.

I sva ako je ovo gore navedeno u potpunosti tocno ipak nije dovoljno a da se ne pitamo kako smo, kako živimo, što nas tišti i do cega nam je stalo u životu. S takvom namjerom ovih je dana u našu župu došla ekipa Gorana Milica iz Zagreba i snimila prilog za dobro poznatu emisiju „Brisani prostor“. Pokazali smo im ocišceni i oslobodeni prostor, malo sela bez ljudi, malo pustih i zapuštenih ulica, a malo i onog što je obnovljeno i popravljeno. Ipak nismo mogli odoljeti a da im ne pokažemo kako nas neprijatelji života i povratka nemilosrdno zasipaju smecem, pa su na sve strane divlje deponije smeca koje strše na sve strane. Slican ili još obilniji materijal snimala je i Federalna televizija puna tri dana. Uz žalosne scene teškog života povratnika ipak smo im zapjevali i žalosnu pjesmu korizmenog ali i životnog križnog puta župe Tišine. Hvala im da ce se ipak nešto cuti i o nama, možda se netko osvrne na našu nevolju.

Medutim ove korizmene nedjelje dogodila se još jedna lijepo-ružna slika. Naime, župnik Hrvatske Kostajnice fra Stjepan Jamrošic je pozvao tišinskog župnika na susret: sv. Misu i razgovor u Kukuruzarima. Docekao nas je, to popodne, pravi snijeg i skoro zameo tragove kuda su naši župljani došli u Kukuruzare. Iako je bilo nevrijeme ipak su se sabrali u ništa manjem broju nego prije tri godine. Još su uvijek svi tu, osim oni koji su umrli ili se uklopili u globalizaciju. I jednako su zdušno i ovaj puta zapjevali hodocasnicku pjesmu „Hvaljen Isus Marijo“, sa svojim se župnikom pomolili za obracenje, mir i obnovu župe Hrvatske Tišine. Na kraju mise su pažljivo saslušali župne obavijesti, o dogadanjima i zbivanjima u Bosanskoj Posavini, promjenama koje godinama cekaju i mogucnostima povratka. I stekao sam dojam da im je vlastiti dom nešto što im najviše nedostaje. Radosni su zbog makar i malih pomaka i obnove svoje župe. Postavljaju teška pitanja kako da se ohrabre i kako da se vrate svojoj kuci, tko im može pomoci, što ce ih tamo docekati. Govorio sam vec naucene fraze, ali pravi odgovor i konkretno rješenje nisma u stanju pružiti. Istina je da svatko sam sebi najbolje može pomoci, ali doci u praznu kucu, nakon toliko godina samo je lako reci a skoro nemoguce i izvesti. I što ce bii ako se nadanja ne ostvare, ako se želje ne ispune, ako se prilike ne promijene. Eto zato možda najviše cekamo iako ne znamo što, moglo se jasno vidjeti na njihvoim licima, nadamo se a ne znamo cemu, nitko nam ne zna reci što nam je ciniti.

Možda je jedno od utješnih rješenja za korizmu: prihvatit se posta i molitve da nam Božja providnost pomogne, a svakako i posla jer molitva i rad su najbolji nacin ostvarivanja ljudskog života, životne mudrosti, mira i srece.
Susret je završen rijecima: ljudi moji, vratite se svojoj kuci ne zbog sela ili župnika nego zbog sebe. Vi ste sebi najpotrebniji!

Fra Joso orsolic, 09.03.2006.

Još smo u Kukuruzarima

Mnogo je godina prošlo od domovinskog rata, stradanja vjernika Bosanske Posavine i Bosne i Hercegovine i još se istražuju uzroci i pokušavaju riješiti posljedice. I buduci da je po evandeoskoj mudrosti "pastirska je dužnost tražiti izgubljeno", i ove sam se godine po dogovoru s mjesnim župnikom fra Stjepanom Jambrošicem zaputio u Hrvatsku Kostajnicu - Kukuruzare kako bih se po tko zna koji puta susreo s dijelom svoga stada (blaga). I ovaj puta sam se uvjerio da moj narod živi u tudim kucama ili u privremenim smještajima dok njihove kuce u Hrvatskoj Tišini propadaju, a po selima šetaju nevjernici i pustoše ih.

Tako iz dana u dan naša opljackana i opustošena Hrvatska Tišina pokušava sacuvati barem svoju tišinu zahvaljujuci šacici povratnika koji maksimalnim naporima uspijevaju sasjeci dracu i korov i održavati život u svojoj župi. U isto vrijeme, nažalost još uvijek, povratnici išcekuju pomoc obnove i povratnika koji nikako da se vrate sebi radi sebe i radi svojega dobra.veliki skup svojih vjernika u Kukuruzarima na vecernjoj misi, koliko ih još uvijek nema u rodnoj župi, nisam mogao odoljeti pitanjima i razmišljanju a da ih ne upitam kako mogu moliti u krunici za vjeru, ufanje i ljubav. Naime, mjesec je svibanj i naš puk i daleko od rodne grude ne zaboravlja svoje molitve. Ali je u isto vrijeme i cudno i neobicno: moliti za vjeru a iznevjeriti svoje korijene, svoju rodnu grudu, moliti za ufanje (nadu) a živjeti kao prognanik bez ikakve nade umjesto da se vrate svome domu pa makar i protiv svake nade i moliti za ljubav a u isto vrijeme ne imati nimalo ljubavi ni prema svojoj crkvi u kojoj su kršteni, ni prema svojoj njivi na kojoj su othranjeni, ni prema svome selu u kojem su odrasli.

Nisam mogao odoljeti da i ovaj puta dodem u Kukuruzare i poslušam njihovu tužaljku ali i iskušenju da otvoreno kažem svoje mišljenje koje otprilike glasi ovako:

Draga braco i sestre!
Ovom svetom misom zapocinjemo konacno zavjetovanje i molitvu za Vaš povratak. Na svijetu se isplati živjeti i umrijeti jedino za velike stvari, a najveca stvar jest jednostavnost i skromnost. Jednostavnost je kad najobicnijim rijecima pricamo o velikim stvarima, a skromni smo ako ne izmišljamo ono što je vec generacijama poznato, a do nas je stalo da to i ispunimo.

Generacijama je bila najmilija rodna gruda, rodno mjesto, crkva u kojoj smo se krstili. I onda su došle svjetske protuve, nametnule nam rat i rastjerale nas po svijetu. I nije cudo što je to tako, tako se dogada skoro svakoj generaciji. Naši su djedovi i bake preživjeli po dva rata i znali su ostati na svojim ognjištima. Najvece zlo je ono koje se dogodi covjeku osobno. Tako je i ovaj zadnji Domovinski rat bio najvece zlo za nas koji smo ga doživjeli.
Ima i gorih stvari od rata, a to je da se covjek ne zna, ne može i ne želi boriti poslije rata. Uvijek sam ovdje bio napadan i pitan zašto sam došao? Možda da Vas zovem da se vratite? Da Vas nagovaram da idete svojoj kuci! Nisam to do sada cinio misleci da cete Vi to shvatiti i sami. Medutim, vidim da još ne shvacate. Zato Vam danas otvoreno kažem:
"Hajdete svojoj kuci"!

Oni koji su Vas ovdje doveli nisu nikada imali svoje kuce, ne znaju što je dom i domovina, ne znaju što je selo i kultura, tradicija, oni ne znaju što je seoski turnir, obicaj, što je igra skrivaca, žmire, ne znaju što je pecanje i ribolov na Žandraku, Odmutu ili Savi, oni nikada nisu doživjeli poplavu Save ili možda spavali u slami ili cuvali krave i svinje, nikada nisu trcali po putu koji je bio sav ispunjen lokvama tople vode poslije ljetnje kiše, oni nikada nisu doživjeli prelo, prsten uz stari šporet fijaker, nikada nisu išli u mackare ili bili na misi ponocki, a kamo li prosipali cvijece na Brašancevo, krali lubenice za Gospojino, pjevali seljacke pjesme ili se potukli u kolu zbog cure i razbili nekome šargiju od glavu.

Oni koji su Vas ovdje doveli i rekli Vam da je ovo Vaše: slagali su Vas u oci a Vi pritisnuti strahom i progonom sve prihvatiste zdravo za gotovo, još kad su Vam donijeli šarena ogledalca i lažna obecanja: odjednom ste zaboravili i tko ste i što ste i kuda Vam se vratiti!
Ovdje ste vi obicne biljke kojima daju malo crkavice na kapaljku, malo riže, malo brašna malo ulja i koju kunu da nekako zaboravite put kojim su Vas doveli oni koji su za Vas debelo naplatili i dan danas Vam u oci lažu kako Vas vole i kako Vam žele dobro, a vi nikako da shvatite da ste ovdje "goli i glupi Bosanci" koji su ostavili svoju Bosnu, svoju Posavinu, svoju crkvu u kojoj ste se krstili. Ostavili ste Isusa i svoje svetinje da po njima gaze nevjernici. Ostavili ste svog "ujaka" koji Vas je ucio vjeronauk i nikada Vam nije rekao da trebate voljeti tude više nego svoje. I sami znate da je oteto prokleto i da tuda kuca nikada nece biti tvoja.

Bolje bi bilo da šutim, al ne mogu i necu više. Ovo Vam sada govorim radi Vašega dobra jer me strašno vrijeda da kad god sam došao ustane po koji "bundžija" i brani ovo što ste ovdje, brani što ste na ucinjeno zlo Vama i vi drugima iste ili gore stvari napravili, brani ono što ne treba braniti: Vaš progon, Vaše protjerivanje iz Posavine, kao da mu je netko platio da govori kako je dobro biti bez svog kraja, bez svojih obicaja, bez svojega groblja, svojeg sokaka i svoje crkve. Šta Vi imate ovdje: kuce, imanja, tvornice, crkve, škole? Imate, ali je sve to tude, a onaj tko Vam je to dao na brzinu Vam je slagao jer je to dnevna politika koja se mijenja, danas vrijedna a sutra je vec laž.

I da ne ponavljam ono što Vi bolje od mene znate, jer je ružno i pomisliti da ja više volim Vašu Tišinu, Hasic, Novo selo, Grebnice ili bilo koje drugo mjesto iz kojega ste došli od Vas samih. No, ipak je cinjenica da dvije godine, a mnogi i pet šest cekam da se vratite svojoj kuci i nikako da Vas docekam. A trebam praviti crkvu, uredivati groblje, obnavljati grobljansku kapelu, popravljati pur, pisat djecu u školu, na vjeronauk, pripremat djecu za prvu pricest i krizmu, obnavljat klubove kao što je NK Radnik, NK Zasjeka, "Hasic" iz Gornjeg Hasica ili Mladost iz Donjeg Hasica. I još je puno toga što treba napraviti, popraviti i urediti, a to se i treba i mora pa makar bilo i bez Vas.

I ne samo to nego još mnoštvo ruševina koje treba popraviti a sve to nece moci bake i djedovi koji su se vratili. Vaši domovi cekaju popravak i Vaš povratak. Krajnje je vrijeme da vec jednom to napravite.

Pitaju me mnogi kad ce biti crkva. Najbolji bi odgovor bio da nece biti dok se vi ne vratite. Medutim, možda ste Vi zaboravili da Vas isto veže kao i sve one koji su se vratili. No, ja se nadam da ce biti prije nego se mnogi od Vas uspiju vratiti.

I vec je krajnje vrijeme da i civilne a pogotovu crkvene vlasti ustanu protiv manipuliranja s vjernicima i prodavanjem ili trgovanjem životnim prostorima. Naime, mogla bi nas povijest pitati zašto smo sjedjeli skrštenih ruku dok su 'pametnjakovici' pred našim ocima radili tako niske i providne stvari.

Ako je ovo humano preseljenje ucinjeno za spas duša i ako naša šutnja izgraduje Kraljevstvo Božje, onda sam sve ovo uzalud govorio, a crkva u Hrvatskoj Tišini neka i dalje bude nepokrivena i neuredena jer nam to najbolje odgovara.
Ipak moram reci: "Majko Hrvatske Tišine, moli za nas!"

Fra Joso Orsolic, 05.03.2006.

Zaborav (ne) stanuje ovdje!

Vec dulje vremena promatram fotografiju križa na ulazu u Hasicko groblje. Satkan od sivog betona, skroman, jednostavan, gotovo nevažan, a ipak neobican. Svojom visinom kojom se uzdiže ka nebu mami poglede, privlaci, kao da širi ruke i zove, poziva da mu se pribliziš, pokloniš, dodirneš…i da se zamisliš… zamisliš duboko...

U cemu je njegova ljepota? U njegovoj visini, jednostavnoj skromnosti koja se granici sa nevažnošcu, u sivilu njegova betona? Ili njegovoj usamljenosti, izdvojenoj monumentalnosti medju ostalim križevima na groblju? I polako shvacam: njegova ljepota je u cudjenju: Da, cudjenju! Stoji tamo, raširenih ruku, i kao da se cudi i pita: „Sto je s vama, hasicani? Zar ste vec zaboravili? Zar ste vec zaboravili ono sto nikako i nikada ne bi smjeli zaboraviti?Zar ste vec zaboravili svoje heroje? Zar ste zaboravili što su dali da biste vi živjeli… živjeli ovdje, u Hasicu? Zar se zaborav vec nastanio u vaša srca? I zar ste dopustili da se zaborav nastani i ovdje, ovdje gdje mu nikako nije mjesto?!“

Ipak, jedan jedini, maleni detalj, otkriva da totalni zaborav ipak ne stanuje ovdje. U podnožju križa nekoliko je upaljenih svijeca… Tko zna ko ih je zapalio?! A, da, sjetih se, prije nekoliko mjeseci dolazili su neki ljudi. Domaljevcani… Sjetili se domaljevcani da je mnogo Hasicana utkalo svoje živote u ovaj nesretni završetak onog nesretnog rata. I došli… Poklonili se… zapalili svijece… ostavili vijenac s posvetom… Na slici vijenca više nema… Možda ga je vjetar otpuhao… Gorka spoznaja je da su došli neki drugi ljudi… A mi? Zar smo zaboravili Jazu, Nitu, Markelju, Lukacu, Lisonju, Kivija, Djuru, Fleju,Jozana, Dikana, Antešu, Pavu, Marka, Mašana.... Dugacak je spisak. I bolan. Bože, oprosti nam! Heroji naši, oprostite nam…

S cežnjom, a pomalo i zavišcu, gledam gotovo u svakome selu spomenik njihovim herojima... A u nas… Pitam se ima li nekoga tko ce se sjetiti naših heroja, tih ljudi koji su svojim ponosnim držanjem, hrabrošcu, odvažnošcu, nesebicnošcu dali ono sto je najvrijednije... Hoce li dobiti ono što su odavno trebali dobiti? Možda se nakon svega probudi naša savjest, pa da im barem skromnim spomenikom izrazimo zahvalnost za sve što su za nas ucinili. Toliko barem zaslužuju. Naši mrtvi heroji ne traže puno. Dovoljno je da ih se sjetimo, da budemo s njima u mislima. I da svojim koracima obojimo prelijepe sokake njihovog Hasica.

Vlado Brandic, 26.02.2006

Mackare u Hasicu 2006.

Donji Hasic 28.02.2006 - Kao sto je obicaj, u pokladno vrijeme, svi stavljaju maske, oblace se ovako ili onako, svatko kako mu najvise odgovara. Mackare su i dani su ludi! Pjeva, se, igra se, smije se i zbijaju se sale na svoj i tudi racun. Tako je bilo i ove godine u nasoj zupi.

U osnovnoj skoli u Donjem Hasicu (tocnije u Donjem Ajsicu) sabrala se vesela druzina: Donjani, Gornjani, Tisinci, Novoselci, Grebnicani, Domljacani i mnogi drugi. Sargija i violina uzivo: Ban i njegova druzina. A kad je ziva svirka onda je i pjesma ziva, pomalo i lajiva (ne zamjeri u.....) I treslo se, drmalo se dugo u noc.

A bilo je i pecenice, jela i pica u izobilju. I svi su bili veseli i raspolozeni, trazilo se i mjesto vise. Skola je bila puna veselih, istina ne djaka nego djedova i baka, a dosla je i mladjarija. Sve je organizirao i rezirao Vlado Blazanovic sa svojom druzinom.

Na slikama cete mozda neke i prepoznati, a uskoro ce i kaseta izaci, pa mozete i na tv-u vidjeti kojima je tesko iz svojih vila u nasa sela doletjeti! Pticja je gripa i dobro je da se pricuvate od prehlade! Laku noc ptice selice! Hahaha!
j.o. 28.02.2006.

21.02.2006. - Župna crkva pod krovom!

Dragi zupljani Hrvatske Tisine! Danas 21. veljace 2006. nasa zupna crkva MAJCINSTVA BDM u Hrvatskoj Tisini je konacno pokrivena. Istina, jos uvijek nema crijep na sebi jer cekamo donatora, ali je danas prikovana i posljednja dascica i prekrivena ljepenkom. Sad vise nismo, barem sto se crkve tice, bez krova nad glavom! Sada se priprema stolarija i unutarnje uredjenje! Dodite i vidite! Zivi bili pa vidili! Mir i dobro iz Hrvatske Tisine!
fra Joso orsolic | 21. 02. 2006.

Povratak - eticki i moralno, ne politicko pitanje

Ocito covjek treba nesto izgubiti da bi saznao koliko mu izgubljeno zapravo i znaci. Uvuceni u kovitlac mržnje i zla, a potom "snagom uragana" razbacani po svim krajevima svijeta… neko vrijeme smo vegetirali – tumarali – životarili. Teško je bilo prihvatiti tu odvojenost od majke-kraja, ocevog i majcinog zagrljaja. Krojaci ljudskih sudbina nisu imali milosti. Kartografi velikodržavlja i isfrustrirani stratezi – jednostavno i nonšalantno su nas prekrižili. Jednom za svagda (mislili su) da su nas zatrli. Kao da nismo ni postojali. Ali ipak, sve ono sto je sotonsko u svojoj konacnici ne moze pobijediti. Mali covjek s velikom dušom sve ce te velike planove pobrkati. Uvjeren sam kako nam jedini, pravedni Bog nije namijenio ulogu gubitnika, naroda koji je nekada tu zivio, a onda se neko krace vrijeme spominjao.

Dokaz tome su i nasi povratnici, pravi pobjednici spomenute drame. Mislim da je povratak u Hasic (i opcenito u Bos. Posavinu) danas, prvenstveno eticko i moralno, a nikako politicko pitanje. Jednostavno je potrebno osjetiti poziv, te se na ovaj ili onaj nacin vratiti u rodni kraj. Za mene su povratnici i oni koji možda u Hasicu i ne žive stalno, ali koriste svaki slobodni trenutak da se u njega vracaju. Kako bi se covjek vratio u Hasic, potrebno je da se Hasic vrati u njega. Nazalost, mnogi neuspješno pokušavaju pobjeci od misli na svoju rodnu grudu…pa u takvim trenucima zablude prodaju svoju imovinu. U tom samozavaravanju i skrivanju od vlastite sjene – uludo im protjece vrijeme. Tek odnedavno sam otkrio ove divne hasicke stranice i odmah donio odluku da se ukljucim u rasprave na njima. Predstavit cu se tako da uopce nece biti zabune tko sam. Nemam ni razloga skrivati se iza kojekakvih pseudonima, jer sve što mislim – javno cu i kazati. U tom me smislu ne smetaju uvredljivi komentari nepoznatih.

Uvjeren sam kako je jedino ispravno da jedni prema drugima budemo iskreni... da kažemo i ono što drugome nece biti lako cuti, ali iskljucivo s namjerom da mu pomognemo, nikako oštetimo. Da, u tom smislu zelim i razjasniti položaj nas ovdje, kako se pojednostavljeno i sa izvjesnim negativnim implikacijama kaže – "u Kostajnici". Jedan sam od onih koje u Kostajnicu nitko nije doveo, i koji drugoga nije doveo, jedan od onih koji nije ni dana bio na socijali, koji drugom nije sprjecavao povratak koristeci tudju kucu. Naime, kad se doticna obitelj vratila u Hrvatsku, kucu smo im sto je prije bilo moguce – oslobodili. Ni sada nisam u tudjoj kuci, a buduci da nisam miljenik lokalne HDZ politike, prisiljen sam biti u jednoj maloj, ali ipak – vlastitoj kucici. Tu u Hasicu sam polagano poceo obnavljati svoj dom, a tu aktivnost cu u naredno vrijeme svakako intenzivirati. Sve ljude koji žive ovdje (u Kostajnici) nije posteno trpati u isti koš. Po meni, nikoga ne treba odbacivati, i pri tome mislim – ni onoga koji se jasno opredijelio da u svom životu prekriži Hasic. Ne treba zaboraviti cinjenicu kako je prostor H. Kostajnice i dalje najvece vrelo potencijalnih povratnika. S tim ljudima treba znati komunicirati, a ne javno pozivati na njihovu ekskomunikaciju. Neke predrasude ublažavati. Pružati ruku pomirenja, u kako je i sam fra Joso u jednom od prijasnjih komentara naveo "ionako posvadjanom narodu".

Doista, iako je status ovih prevarenih i poniženih ljudi na samom rubu ljudskog dostojanstva – oni su ipak nasi Hasicani, Tišinjani, Novoselci. Sa njima svima se na najgrublji moguci nacin poigrala bosansko – hrvatska (citaj hercegovacka), ali i hrvatska politika lokalnih mocnika. Medjutim, nije to samo ekskluzivno kostajnicki slucaj. Ima nasih ljudi i naseg mentaliteta i drugdje: oko Zagreba, Osijeka, Zupanje. Razlika je tek u tome sto je ovdje jedna skupina ljudi koja potjece od nas, ulizica i poltrona, profitirala na toj nasoj bijedi. Nezasluženo, ta skupina poluobrazovanih potkuplivih foteljaša ovdje nas predstavlja, i to cini u krivom svjetlu. A animozitet koji je prema dosljacima vjecit – svojim postupcima cini ga jos vecim. Ti ljudi su u obrani svojih pozicija žrtvovali nas Hasic i na svaki spomen povratka oni "pozelene". Svi ostali (ili veci dio njih) su manje ili vise izmanipulirani, uvjereni od onih prvih kako je povratak nemoguc. Vecina njih više nije u tudjim kucama, ali nisu ni u svojima. Kuce su u državnom vlasništvu, a prije toga uz mnogo necasnih radnji otkupljene od osoba srpske nacionalnosti, cak na neki nacin i otete.
Kako vidim realiziranje povratka, pokušat cu izložiti u par narednih crtica...

1. izgradnja infrastrukture. Iskoristiti što vise donacija za obnovu, koje ce (donacije) biti na raspolaganju jos kratko vrijeme – te time dati podršku ostvarenju "Marshallovog plana" fra Jose Oršolica. Uz crkvu, obnoviti kuce, skole, puteve, nogometna igrališta. Ne odbacivati donacije niti od "Opštine" B. Samac, kojoj pripadamo i kojoj smo uvijek i pripadali. A sto se tice smetlišta, istina se takodjer iskrivljuje. Tko zna (i naravno tko želi znati), smetlište je do rata bilo pokraj Sašavice…a to nije bilo ni kilometar zracne linije od naše crkve u Tisini! A sada je na Rastiku, podjednako daleko od Jelasa, Vockica u Novom Selu i novog naselja Zasjeka. A to je puno vise od jednog kilometra.

2. stvaranje uvjeta održivog povratka. Ovdje mislim na stvaranje radnih mjesta za povratnike koji su vec tamo i koji bi se trebali vratiti. Tu bi se narocito trebali ukljuciti naši ljudi poduzetnici, intelektualci – ljudi sa vizijom, dovesti predstavništva firmi sa kojima vec negdje posluju – otvarati pogone, trgovine i obrte. U realizaciji svega toga tražiti pomoc Hrvatske, Sarajeva i (zasto ne?!) Banja Luke.
Kao prvi korak u poslovnom oživljavanju naseg kraja vidim otvaranje prodavaonice, pekarnice i poljoprivredne zadruge.. i to, naravno, što prije!

3. politicko organiziranje. Pogrešnom politikom instruirani, naši ljudi su izbjegavali izlaziti na izbore iako im je pruzana izvanredna mogucnost, da gdje god se nalazili oni (i njihovi punoljetni potomci) glasaju – pa cak i dopisno. Tako smo se nažalost u par navrata zatekli u situaciji da nemamo našeg predstavnika u Skupštini opcine Bos. Samac. Sada treba ponovno krenuti od nule. Dobro se organizirati u mjesnim odborima. Konzumirati dokumente na koje imamo pravo i pripremiti se za parlamentane izbore koji ce biti na jesen... i vrlo važni popis stanovništva.
U B. Samcu bi trebali imati jednu kancelariju gdje bi uposlili jednu obrazovanu osobu sa povratnickih podrucja koja bi nasim povratnicima pružala pravne i druge informacije.

4. zdravstvo, obrazovanje, sport, kultura. U najkracem roku opremiti ambulantu u starom kucaru, te upriliciti lijecnicke usluge u istom prostoru. Sto prije obnoviti (ili novo napraviti) nogometno igralište u Hasicu, te sportske terene za male sportove, kao i malo djecje igraliste.
Obnoviti na povratnickim podrucjima opcine B. Samac HKD Napredak, te formirati knjižnicu.
Sto je moguce prije pokrenuti obrazovni proces na hrvatskom jeziku (sto je uostalom i ustavno pravo), tj. cim bi se stvorili zakonski uvjeti.
Dragi moji Hasicani, Tisinjani i ostali Samcani, sve nabrojeno nece biti lako ostvariti. Za pocetak imamo nasega fra Josu koji cuda pravi. Ali on ne može sam. Treba pomagace, promicatelje, podupiratelje, treba nas ili mnoge od nas.
Pokažimo se. Ne promatrajmo to i dalje sa strane.
Pozivam sve, narocito nasu inteligenciju, i tada cemo imati sve snage kako bi ostvarili fra Josinu viziju i naše želje!
Vas Ivo Blažanovic (profa)
10.02.2006.

Obraz umrljan tintom

Postovani posjetitelji! Zadnjih dana cesto mi je na um dolazila misao da zatvorim stranice Hasic online-a. Zasto? Dva su osnovna razloga: Prvi je cinjenica da sam vec pomalo umoran od svakodnevnog razmisljanja sto i kako napraviti da bi stranice bile sto zanimljivije, da dobiju kvalitetne i privlacne sadrzaje koji ce zadrzati "vjerne" kao i potaknuti slucajne posjetitelje da jos koji put otvore stranice i postanu i ostanu svakodnevni posjetitelji. Svi koji se nisu oprobali u ovom i ovakvom "poslu" tesko ce razumjeti o cemu govorim. S druge pak strane, oni koji vec imaju odredjena iskustva na ovom polju znaju o cemu je rijec.

To je, dakle, prvi razlog. Drugi razlog je mnogo "tezi". Kad sam pokretao ove stranice, cinio sam to u uvjerenju da nece biti poteskoca sa prilivom novih sadrzaja koji ce stranicama davati svjezinu i odrzavati ih aktualnim. Medjutim, bas tu je stalo ( i jos uvijek stoji). I to je problem. Nitko, pa ni ja, ne zeli citati novine koje svaki dan donose iste vijesti. Svjestan sam da smo mala zajednica, Hasici i sela Tisinske zupe nisu bas tako veliko podrucje u kojem se svaki dan nesto desava, pa u skladu s tim i nema se bas puno o cemu pisati, no – ipak…

U ovih devet mjeseci od pokretanja Hasic online-a na moju urednicku adresu stiglo je tek nekoliko (!!!) tekstualnih priloga: Rijec je o cetiri-pet priloga koji su (vjerujte, sa velikom, velikom radoscu i zahvalnoscu posiljateljima) i objavljeni. Ipak razocaravajuce i obeshrabrujuce, s obzirom na devet mjeseci postojanja Hasic online-a. Zar stvarno vise nemamo sto reci jedni drugima? I zar to, ako je tako, nije pomalo (pomalo?!) sramotno?
U svemu, najvise porazava cinjenica da sute oni koji su odavno trebali progovoriti: Rijec je o nasim intelektualcima, onima na koje smo nekada bili tako ponosni! Rijec je o nasim doktorima, profesorima, magistrima, akademicima, knjizevnicima, povjesnicarima... Mnogi od njih (ili gotovo svi) olako su prodali obraz, uzmaknuli pred casnim povratkom i kukavicki sute o nepravdi koja je (i njih) pogodila: Nigdje ni jedan glas da se podigne i iskaze potrebu za casnim povratkom! Zar nasi intelektualci uistinu nemaju sto za reci? Sto ce nauciti njihova (i nasa) djeca? Da obraz, postenje i rodna gruda ne vrijede nista? Da se sve moze kupiti i da se sve (pa i rodna gruda) smije prodati? Boje li se, mozda, ti nasi intelektualci, da im tinta ne isprlja ruke?! Ruke se, gospodo, lako peru - obrazi malo teze! I sto je veca sutnja, ignoriranje i ravnodusnost, to je vece crnilo (Vasih) obraza.

Ipak, nije sve tako crno. Ima jedan covjek, covjek kojeg nije lako nazvati jednostavno "suradnik" a ipak je suradnik, ima jedan covjek koji je za Hasic online (a samim tim i za Hasic i sve nas) ucinio mnogo vise no sto je (na nasu sramotu) ijedan domaci covjek ucinio: Taj covjek nije niti hasicanin, niti tisnjanin, niti novoselac, cak niti nije rodom iz nase zupe – a ipak je pokazao i dokazao kako i koliko voli ovu sredinu u kojoj se, mozda cak pukom igrom slucaja, nasao. Taj covjek je, svi ste vec pogodili, nas dobri svecenik fra Joso Orsolic. On je taj koji zadnjih nekoliko mjeseci daje zivot stranicama koje posjecujete, on je taj koji se brine da budemo pravodobno informirani o zbivanjima u nasem rodnom kraju – ukratko, on je covjek bez kojeg bi, da ga (opet igrom slucaja) nema, stranice Hasic online-a vec odavno bile zatvorene. Tuzno.

No, ipak ima naznaka da ce se stvari pokrenuti. Tekst prof. Ive Blazanovica daje nadu. Nadam se da je to tek pocetak. S tom nadom, Hasic online ide dalje - s velikim planovima: Buducnost bi trebala donijeti novi, moderniji izgled stranicama, vise mogucnosti za izravan kontakt posjetitelja te nekoliko novih rubrika s novim sadrzajima. Ali sve to zavisi od Vas, tj. Vase zainteresiranosti za suradnju. Dakle, Hasic online ide dalje. Do daljnjeg.
Zeljko Brandic | 18.02.2006.

Samo nekoliko sati nakon objave ovog "otvorenog pisma" na moju email adresu stigla je prva reakcija: Pismo prenosim u cijelosti, onako kako ga je autor napisao, uz neznatne korekcije teksta koje ne mijenjaju izvornu koncepciju. Ujedno, objavljujem i odgovor kojeg sam poslao nakon primitka emaila. Ime autora iz razumljivih razloga necu objaviti tek cu napomenuti da je jedan od onih koje drzim "intelektualcima Hasica" i koji je takodjer prozvan u gornjem tekstu Iako, objektivnosti radi, moram naglasiti da je (za razliku od drugih prozvanih) autor pisma veoma aktivan u suradnji i dosta njegovih priloga vec ste mogli procitati na Hasic online-u. A sto se tice gorcine (neki ce tu mozda vidjeti i jal, pa i nepristojnost) u njegovu pismu... ma dobro, svi se mi ponekad naljutimo i reknemo pokoju vise. Autora znam kao pristojnog, tolerantnog i uvijek na pomoc spremnog covjeka koji se ne ustrucava reci ono sto misli...

Zeljko, vrag mi neda mira. Na sam pomen "intelektualci" Hasica?!
Koji, pobogu???!!! Mozda oni koji jos i ne koriste internet.
Pa, intelektualac je , prije svega onaj koji objavljuje strucna i naucna djela. Mi takvih u Hasicu nismo imali ili su bili rijetki. Mislis li da je intelektualac onaj koji zavrsi fakultet?! Nema to veze s intelektualnim radom. I sam sam nekad studirao i radio posao za koji se smatralo "intelektualnim". Smijesno! Ti za koje smatras da su intelektualci, nisu u stanju nauciti jedan strani jezik. O pismenosti da se i ne govori. Ima ih u Zagrebu i, nemaju sta da jedu. O kulturi zivljenja da i ne govorimo. Mnogo ih je kojima su usta puna pokvarenih zuba. U Svedskoj su takvi dobro dosli studentima stomatologije!
Vani takvi mogu samo biti "angestellte" ili "socijala" a nikako prosperitet, motor koji vuce.
Uzdajmo se u svoje rodoljubne i vrijedne ljude, Zeljko.
Pozdrav, NN

Odgovor:
Dragi moj NN! Prihvacam tvoju definiciju o intelektualcima u kojoj napominjes da su intelektualci ljudi koji objavljuju strucna i naucna djela, ali se ne mogu sloziti da takvih u Hasicu nismo imali i/ili da su bili rijetki. Imali smo ih, imamo ih i danas samo se nekako dobro kriju, sute i ne progovaraju o muci koja nas je zadesila. Kao dokaz tvrdnji da imamo dovoljno intelektualaca navescu podatak da u svojoj biblioteci posjedujem zbirku od pet - sest knjiga kojima su autori iz Hasica - ima tu razlicitih knjizevnih izricaja, pocevsi od pjesama preko avanturistickih romana pa sve do radova u kojima je obradjena povijest (naseg) zavicaja i obicaji (opet nase) okoline u kojoj zivimo (ili smo u njoj zivjeli)... Svim tim radovima zajednicka je ljubav prema okolini iz koje su autori (u ovom slucaju nasi Hasicani) potekli.

Dodatni argument mojoj tvrdnji kako imamo dovoljno "inteligencije" moze biti i trazilica Google: Upis imena nekog od tih nasih intelektualaca odvesce svakoga (u to se lako uvjeriti) na stranice na kojima su izlistani svi autori znacajnijih djela porijeklom iz (izmedju ostalih i) nase sredine. Pokusaj sa bazom podataka Nacionalne i sveucilisne knjiznice Zagreb, i uvjerices se da je tocno ovo o cemu govorim. No, pod pojmom intelektualci ne podrazumijevaju se samo knjizevnici, pjesnici ili povjesnicari, ima tu i drugih zvanja ili zanimanja: Neki nasi hasicani stekli su i titule doktora, magistra, inzinjera... To valjda nije sporno. Kako, kada i na koji nacin, to je druga prica. Mnogi od njih govore najmanje jedan (a neki i vise) stranih jezika. Sada bih, kao dokaz ovoj tvrdnji, trebao navesti imena "spornih" osoba, ali iz postovanja prema njihovoj privatnosti necu to uciniti. Uostalom, siguran sam da mnogi hasicani (a, uvjeren sam i ti) znaju o kojim ljudima je rijec. A i na internetu je sve lako provjeriti.

Sto se tice ovoga o pokvarenosti zubi, ne bih to komentirao. Mozda je uistinu tako, ali to ipak ne govori (dovoljno uvjerljivo) o inteligenciji prozvanih osoba - mozda je tu rijec samo o genima tj. naslijedju. Imam poznanika ovdje u Becu koji je skoro potpuno slijep (genetsko naslijedje - i roditelji su mu skoro slijepi) pa ipak nosi titulu doktora. Ima i par pokvarenih zubi no to, u to sam se osobno uvjerio, ni najmanje ne utice na koeficijent njegove inteligencije. Dakle, sve je relativno.

Dakle, da zaokruzim, moje misljenje je da ipak imamo dovoljno "inteligencije" koja bi, da je srece, ipak mogla biti "motor koji vuce" i koja bi mogla (da hoce) ubrzati protok vode u rijeci koja se (na nesrecu) zove "povratak u Hasic - da ili ne" . S postovanjem, Zeljko.
18.02.2006.

Susret župljana župe Hrvatska Tišina, Zagreb 25.01.2006.

Hrvatska Tisina, Zagreb - 25. sijecnja 2006. u Zagrebu je, na temu "Sto mi znaci Hrvatska Tisina" održan susret župljana župe Hrvatska Tišina. Domacin susreta bio je o. Nedo Nedic, salezijanac a organizator Fra Joso Oršolic. Susretu je nazocio veliki broj zupljana. U radnom dijelu susreta u devet tocaka podneseno je izvjesce o stanju zupe, a razmatrani su i svi tekuci kao i buduci projekti u zupi. Poseban naglasak stavljen je na potrebu za boljim i cešcim susretima ljudi iz Bosanske Posavine, posebno župljana Hrvatske Tišine.
Zeljko Brandic, 30. 01. 2006. [ka izvjescu o stanju zupe 2006.]

Osnivanjem poljoprivrednih poduzeca do novih radnih mjesta

I jedanaest godina nakon rata veci dio obradive, plodne zemlje na podrucju sela Donji i Gornji Hasic, Novog Sela, Tišine te Tursinovca je obrastao korovom i neiskorišten. Ono malo mještana što se vratilo nije u mogucnosti obradivati tu zemlju, bilo iz razloga što su stariji i nemocni, bilo iz financijskih razloga te nedostatka oruda za rad. Ta zemlja, naša djedovina i ocevina, je jedini kapital koji nam nisu ospjeli zauvijek otuditi. Ta ista zemlja je jedino osnovno sredstvo koje tamo stoji na raspolaganju za pokretanje bilo kakve poduzetnicke aktivnosti.

Provodenje poljoprivredne djelatnosti, onako kako su to radili naši ocevi, nije bilo ni onda a pogotovo sada isplativo. U pitanju su vecinom male, isitnjene obradive parcele koje zahtijevaju velika ulaganja a daju male prihode od kojih jedva da se mogu pokrivati troškovi. Danas, kako u Hrvatskoj, tako i drugdje opstaju samo oni poljoprivrednici koji mogu sprovoditi ekonomiju obujma. Opstati mogu samo poljoprivrednici koji obraduju velike obradive površine te ostvaruju manje troškove po jedinici proizvoda i na taj nacin uspijevaju opstati na tržištu.

Ideja je da se osnuje poljoprivredno poduzece, u obliku dionickog društva, koje bi uzelo obradive površine u zakup te ih obradivalo. Osnivaci poduzeca bi trebali biti naši ljudi koji raspolažu financijskim sredstvima i spremni su uložiti u naš rodni kraj. Ulog u dinonicko društvo može biti u novcu, stvarima ili pravima. Obzirom da bi se radilo o dionickom društvo može postojati veci broj malih dionicara tako da pojedinacni ulozi ne bi morali biti veliki. Temeljni kapital bi se iskoristio za kupovinu potrebnih poljoprivrednih mašina a iz prihoda koji bi se ostvarili prodajom poljoprivrednih proizvoda isplacivala bi se zakupnina.
Na ovaj nacin bi se stvorila radna mjesta koja bi potakla pojedince na povratak a isto tako pokrenula i druge poduzetnicke djelatnosti.

Za pocetak bi se mogla sprovesti anketa medu vlasnicima zemlje i na taj nacin doznati kakve planove u svezi zemlje imaju u skoroj buducnosti. Dalje, treba provjeriti da li su zainteresirani za ovaj vid poslovne suradnje i pod kojim uvjetima. Naime, sve ovo ne bi bilo isplativo ukoliko ugovori o zakupu ne bi bili dugogodišnji, minimalno na deset, petnaest godina. Poljoprivredne mašine su skupe i za nabavu nekih bi se možda morali uzeti i dugorocni krediti.Ukoliko se ispostavi da postoji dovoljan broj zainteresiranih i da je na raspolaganje stavljeno dovoljno zemlje za isplativnost pokretanja poduzetnicke aktivnosti, onda treba pronaci ulagace medu nama.
Mislim da ovim poduhvatom ne možemo ništa izgubiti nego samo višestruko dobiti. Kao prvo, naša bi polja ponovo bila obradena, bogata žitom i pšenicom, naši ljudi zaposleni i financijski ojacani. Osim toga, dokazat cemo da se možemo dici i izgraditi iz pepela, da smo možda izgubili neke bitke, ali još uvijek nismo izgubili rat. Treba samo malo volje, sloge i rada.
Ukoliko se pojavi dovoljan broj zainteresiranih najmodavaca i ulagaca, onda se može pristupiti detaljnoj izgradnji poslovnog plana.
Katica Katic, 17.9.2005.

Povratak u Hasic - da ili ne?

Pustos, tisina, devastirane kuce bez krovova, nekosena trava oko kuca, neobrane jabuke i kruske po vocnjacima, razbijena vrata, polomljeni prozori, nekoliko pasa lutalica na seoskoj cesti i poneka ptica... To su prve slike koje docekuju posjetioce Hasica, Donjeg i Gornjeg. U selu u kojemu je do 1992. godine zivjelo 2100 Hrvata, danas, 13 godina poslije, ima ih samo 192: Gornji Hasic danas broji 114 stanovnika, Donji Hasic 78.

Da li je Hasic selo koje je osudjeno na nestajanje? Svi pokazatelji, pocevsi od broja dosad realiziranih povrataka, pa sve do prevladavajuceg negativnog povratnickog raspolozenja kod vecine prijeratnih stanovnika idu u prilog toj tezi! Koji su razlozi tom negativnom povratnickom raspolozenju? I moze li se ista uciniti da se takvo stanje promijeni? Na ovom mjestu pokusacemo rasclaniti sve cimbenike koji otezavaju eventualnu odluku o povratku, prikazati realnu situaciju, prepreke s kojima se suocavaju eventualni povratnici i uslove u kojima zive oni koji su vec realizirali svoj povratak. Svi ti cimbenici direktno uticu na raspolozenje potencijalnih povratnika a samim tim i na buducnost Hasica u smislu njegova opstanka kao sela u kojemu zive hasicani.

Prije svega, moramo naglasiti cinjenicu da danas imamo dva, nazovimo ih tako, "udruzenja mjestana" s razlicitim misljenjima: Oni koji zagovaraju povratak u Hasic i oni koji zagovaraju ostanak u sadasnjem mjestu boravka. I jedni i drugi imaju argumente kojima "brane" svoje stavove o povratku odnosno ostajanju na prostoru gdje je, sticajem ratnih okolnost, steceno mjesto boravka. Nazalost, "udruzenje" koje zagovara povratak dijeli se na daljnje dvije grupacije: Oni koji cine sve da bi svoj povratak i realizirali i oni koji zagovaraju povratak ali ne cine nista da bi se on i ostvario. Prakticki, imamo dva hasicanina (dva "udruzenja") a tri razlicita misljenja (stava)!

Ovdje necemo iznositi argumente niti jednog od tih "udruzenja" vec cemo pokusati prikazati realnu situaciju, cinjenice s kojima se suocavaju potencijalni povratnici i uslove u kojima zive oni koji su vec realizirali svoj povratak.
A cinjenice su slijedece:
- Iako se ljudi vracaju, o stvarnoj obnovi zivota u Hasicu se jos ne moze govoriti: Vecina povratnika ( i onih koji to, eventualno, namjeravaju uciniti ) nema dovoljno sredstava da zadovolji osnovne zivotne potrebe, u izuzetno teskoj situaciji nalaze se ( ili bi se, u slucaju povratka, mogle naci ) obitelji ili pojedinci cija su primanja nikakva ili niska i nedovoljna. Svi dosadasnji povratnici žive u veoma teškim uvjetima, prepušteni su sami sebi na principu samoorganiziranja.

- U teškoj ekonomskoj klimi u Opcini, povratnici ( a i oni koji to namjeravaju postati ) su u posebno nepovoljnom položaju: Tesko (gotovo nikako) dolaze do bilo kakvog posla. Potencijalnim povratnicima glavni osnov za odluku o povratku je pronalazenje posla a samim time i mogucnost prehranjivanja sebe i obitelji. "Od toga se zivi", naglasavaju potencijalni povratnici dodajuci da im sadasnja situacija "bas i ne uliva povjerenje". Uopce uzevsi, odluku o povratku najteže donosi radno sposobni dio povratnicke populacije. To su mahom mladi ljudi koji su tokom ratnih godina zasnovali obitelji i u izbjeglištvu svili svoj dom. Oni sada imaju kakav-takav posao, djeca su krenula u školu i njima je teško pomaci se bilo kuda, pogotovo negdje za gdje nisu sasvim sigurni za svoju buducnost ili buducnost svoje djece u bilo kom smislu. Pa makar se radilo i o Hasicu!

- Poseban problem i jedna od najcesce spominjanih prepreka povratku, je cinjenica da je Hasic danas u sastavu Republike Srpske. Istupanjem Domaljevca, Bazika i Grebnica iz opcine Bosanski Samac i osnivanjem nove opcine "Domaljevac-Samac", te dodjeljivanjem Pruda opcini Odzak, Hrvati su od prijeratne vecine postali manjina na podrucju opcine Bosanski Samac. Tu barijeru mnogima je psiholoski nemoguce prijeci i sva eventulna razmisljanja o povratku prestaju kada se ljudi suoce s cinjenicom da je Hasic danas sastavni dio Republike Srpske i da su od prijeratne vecine postali manjina na podrucju Opcine.

- Slijedeci problem, a to se posebno odnosi na stariju populaciju eventualnih povratnika, je otezano ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu. Cak i oni koji su ostvarili to pravo, prema sadašnjoj praksi odgovarajucu lijecnicku pomoc mogu zatraziti samo u Republici Srpskoj, u cije zdravstvene ustanove mnogi "bas i nemaju povjerenja". Dodatno opterecenje za odluku o povratku je i cinjenica da su mnogi Hasicani ostvarili pravo na zdravstvenu zastitu u Republici Hrvatskoj a koje ni u kom slucaju ne zele "izgubiti" ( iako, treba i to reci, realna materijalna i zdravstvena situacija vecinu njih cini korisnicima humanitarne (besplatne) socijalne zaštite u zdravstvenom sustavu Republike Hrvatske, sto, dugorocno gledano, ni u kom slucaju nije rjesenje problema). Projekt "Kuca Mira" mogao bi rijesiti dio problema vezanih za zdravstvenu zastiu.

Osim ovih "lokalnih" prepreka, postoje i one druge, globalne, a koje ni u kom slucaju ne treba zanemariti:

- Dvolicnost koju me?unarodna zajednica iskazuje prema Hrvatima ( a koja pogadja i nas, hasicane!) jedan je od vecih cimbenika koji uticu na odluku o eventualnom povratku: Medjunarodna zajednica s jedne strane vrsi strahovit pritisak na Vladu Republike Hrvatske da ubrza povratak izbjeglih Srba a s druge strane ne cini nista da bi se Hrvati vratili na svoja ognjista: Cak stovise, Srbe mole da se vrate, a Hrvate, naravno prikriveno, da se ne vracaju! Svih ovih godina nismo mogli zapaziti poziv ili napor predstavnika Medjunarodne zajednice za pomoc u povratku Hrvata u Republiku Srpsku (odnosno, lokalno gledano, hasicana u Hasic!).

Osim lokalnih i globalnih prepreka, postoje i one privatne naravi: Svatko od nas ima jos neki dodatni razlog zasto se zeli ili ne zeli (odnosno, sire gledano ne moze) vratiti. Ali to je prevelika tema i nju ni uz najbolju volju ne mozemo otvarati, vec stoga sto su ti razlozi tako "sareni" da ih je nemoguce sve nabrojati.
Na kraju, namece se pitanje do kojeg nikad nije smjelo doci, ali, danas je tu, suoceni smo s njim, i jednostavno se mora postaviti:

Povratak u Hasic - da ili ne?

Dati jasan odgovor na to pitanje uistinu je tesko. Stoga necemo ni pokusavati. Ostavicemo vremenu koje je pred nama da pruzi odgovor na to. Jedino sto mozemo uciniti je da ponovimo lekciju o osnovnim ljudskim pravima svakog covjeka. A ona glasi otprilike ovako: Svatko ima pravo izabrati zivjeti gdje zeli, i nitko nema pravo drugom nametati svoje misljenje o izboru mjesta gdje ce zivjeti! I ta pravila duzni smo postovati, neovisno kakvo je nase osobno misljenje o svemu tome. Svatko neka cini po svojoj savjesti. Najbitnije je da se ne dijelimo, da unatoc svemu ostanemo zajedno. Citiracu jednog suradnika Hasic online-a koji je to tako lijepo sazeo u dvije - tri rijeci: " Cuvajmo jedni druge, barem u muci i teskocama. Ostanimo ljudi!" . I to je najbitnije. Sacuvajmo jedni druge, ostanimo zajedno unatoc svoj muci i teskocama, njegujmo kontakte koje smo uspostavili, i trudimo se da uspostavimo nove. I postujmo pravo pojedinca da zivi gdje zeli! Vrijeme ce ionako uciniti svoje i kad-tad ce dati odgovor na sva pitanja. Pa i na ovo o povratku u Hasic!
Zeljko Brandic, 25.06.2005.

Naslovi 2011. godine

Naslovi 2010. godine

Naslovi 2009. godine

Naslovi 2008. godine

Naslovi 2007. godine

Naslovi 2006. godine