Duhovi u Novom Selu 2008.
I ove godine, po tko zna koji puta dogodile su se Dove u Novome selu. Sjatilo se i staro i mlado, na vrijeme i prije vremena. Pred grobljem je gužva, nema više mjesta za parkiranje. Sreća da je groblje još uvijek oprazno, a trava pokošena i da se kroz kapiju koje nema može ući do filijalne crkve. Lijep sunčani dan, novoselci jedva dočekali drugi dan Duhova, a kako je praznik na Zapadu, i to im je od ruke da mogu u miru proslaviti svoj blagoslov.
I točno na vrijeme, u 11.00 sati, svećenici su se opremili, prakaraturi uprtili križ, jednu svijeću-jedinstvo, tri svijeće-trojstvo i blagoslovljenu vodu-vodicu i stali pred oltar da spremno s litanijama Svih svetih krenu u blagoslov.
Narod odgovara na zazive svetaca i evanđelja i križa se na svaki zaziv. Za blagoslov polja svi su pred crkvom i prate molitvom i svojim odgovorima predvoditelja-svećenika. Nakon blagoslova polja, ponovno su svi u crkvi.
Misno slavlje predvodi don Nedo Nedić, župnik u Zagrebu, u koncelebraciji su fra Miro Jelečević odgojitelj-meštar bogoslova i profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i fra Joso Oršolić, aktualni župnik Tišine. Misno slavlje pjevanjem uljepšava, duhovski u crveno obučen župni zbor, istina samo žena dok ljudi prate pomalo iz puka. Pjevaju se dobro poznate pjesme u kojima svi sudjeluju i pomalo se pokuša otpjevati nešto svjetski poznatog izbora. Don Nedo Nedić se ne može oteti ljepoti trenutka i radost susreta i oduševljenja, ovim duhovskim danom, koje mu odzvanja iz svake riječi.
Tako je misno slavlje na Duhove u Novom selu prošlo ljepše nego ikada i svečanije nego što se može i zamisliti. Dvjestotinjak vjernika, a skoro ih više ne može ni stati u crkvu, iako ih možda ima još barem nekoliko puta toliko, je imalo što i čuti i vidjeti, posebno na kraju u župnim obavijestima.
Naime, pokrenuta je inicijativa da se Novoselci odreknu svojih stranputica i lutanja od nemila do nedraga pa da malo povedu računa o svojoj rodnoj grudi koja je petnaest godina nakon rata ponovno napadnuta. Nekakve belosvetske filmadžije su prošle godine od Novoga sela napravile ratnu scenu za umetničko delo koje vjerojatno samo oni razumiju. Budući da selo nije bilo dovoljno ružno za njihov pothvat još su ga više nagrdili i ulepšali da izgleda što uverljivije. Zato je pokrenuta inicijativa da se vidi ima li domaćih ljudi koji su spremni sada u miru braniti svoje selo, malo ga obnoviti i povesti računa o svojim kućama. Javilo ih se dvadesetak. Sasvim je to dovoljno za početak. Zato se nadamo da će uskoro Novo selo dobiti i novu kulisu, ne više onu ratnu, rušilačku nego jednu kulturnu kakva se gradi u Evropi.
I vjerojatno bi se moglo još mnogo toga kazati što su ljudi taj dan dogovarali i razgovarli na ručkovima u dvadesetak povratničkih kuća, a trebalo je primiti više stotina gostiju i osigurati svima da imaju što pojesti i popiti. No, ako je ovaj dan u Novo selo došlo samo malo mudrosti, razuma, savjeta i jakosti onda su Duhovi donijeli svoje plodove i pokazali svoj pravi smisao. Duga je godina. Živi bili pa vidili.
