Hvala ti Ivice, gdje cuo i ne cuo!
Piše: Željko Brandić
Reagiranje na Ivicino "I to bi bilo to..."
Unatoč ogromnoj ravnodušnosti koju prema svojemu selu i svojoj rodnoj grudi pokazuju mnogi naši tzv. „intelektualci“ (to su oni koji koriste svaku prigodu sami sebe nazvati književnim i inim stvaraocima, a da pri tome nisu objavili niti jedan redak na ovim, niti na bilo kojim drugim posavskim stranicama), situacija ipak nije tako crna kako se na prvi pogled čini.
Veliki događaj može se desiti i bez njih!
Jer, pojavi se kadšto djelo koje vrati nadu u moć, ljepotu i trajnost književne riječi u Hasićana! Takva se rijetka dragocjenost pojavila u djelu Ivice Sarića – Ice, u njegovom putovanju kroz hasićku prošlost nazvanom jednostavno „Onako, od srca…“.
Ivicina golema freska (gotovo 20 priča!) i jeste napisana „onako, od srca“, u stilu koji je blizak svima koji pročitaju, a napaja se na Hasićkom vrelu koje je oduvijek bilo bogato i prebogato ovakvim pričama.
U mnoštvu narativnih rukavaca te višeslojne sage/epopeje/panorame, tog čeprkanja po našem "jučer", mogu se naći „mali romani“ o mnogim „velikim temama“ koje su u godinama prije rata „zabavljale“ Hasićane, te još niz „romanića“ o „malim temama“: razumijevanju i nerazumijevanju, toleranciji i netoleranciji, ljubavi i mržnji, miru i nemiru, prijateljstvu i neprijateljstvu, vjeri i nevjeri, odanosti i izdaji…
U besprijekornom omjeru emocionalnosti (bez patetike!) i analitičnosti (bez plakatskog izričaja!) Ivici je uspjelo uhvatiti sve najljepše trenutke Hasićke povijesti i autorski se nepristrano a duboko ljudski suživjeti sa svakim događajem iz njegove (ali i naše!) prošlosti.
Napisana riječ, svjestan je Ivica, za razliku od ljudi nikada neće iznevjeriti ni napustiti.
Ivicine priče upravo su takve: ne napuštaju, ne iznevjeravaju, i - što je najvažnije - razgaljuju dušu!
Ivice, hvala ti na tome, gdje čuo i ne čuo! Onako - od srca...
