Moda

Onaj ko izmisli staru poslovicu "daleko od očiju daleko i od srca" mora da nikad nije bio u Hasiću...

Piše: Ivica Sarić

Kaže stara poslovica: "Daleko od očiju, daleko i od srca…"

Nema tu istine ni grama i u to sam se uvjerio milijardu puta. Evo baš neki dan provedoh skoro sat vremena u razgovoru sa našim sumještaninom, komšijom iz Hasića (koji mi je ujedno i familija, naime oženjen je mojom rodicom) i cijelo smo vrijeme pričali o Hasiću i pečenju rakije. Pa da mi sada netko kaže da mi je Hasic daleko od srca, nema teorije…

Ali meni je palo nešto drugo na pamet. Pisao sam dosad o svemu i svačemu, a ovaj put pero me, evo, navede da napišem par riječi o ljudima, osobama koje su na neki način utkale određenu dozu nezaborava u naše živote. Osobe koje su bile dio naše svakidašnjice a da mi to nismo ni znali niti smo ih u dovoljnoj mjeri primjećivali i poštovali. A vezane su bile uz modu.

U Sarića sokaku je živjela meni draga tetka Luja Sarić (nažalost pokojna), supruga Marka Sarića ili jednostavno kako smo je svi zvali Luja Peranova. Žena čije su čipke i heklanja krasile mnoge naše domove, a bile su izrađene do perfekcije. Čak su ih naše majke znale stavljati i na televizore, a neko im nadi ime tabletići. Ta vrijedna dubičanka zasigurno zavrijeđuje da se nađe na ovoj listi.

Sad’ ćemo malo preskočiti preko ceste pa ćemo skoknuti do Dragičevića sokaka, do kuće djeda Djure Dragičevića. Supruga drage bake Klare koja je bila umjetnica pri tkanju. Najljepši ćilimi i ponjave (barem smo ih mi tako zvali) silazili su baš sa njenog Stana (e ovaj naziv moram da stavim pod veliko slovo jer to je u stvari naziv za alatku, Stan). Ta vrijedna žena svoj je talent i ljubav prema tkanju prenijela i na svoju kćerku Ružu (Popić) koja je tu tradiciju nastavila i do danas.

Malo po malo i evo nas u Jelasu. Stat’ ćemo kod kuće Mate Brandića popularno nazvanog Mato Kožušar. Njegove mokasine i kožušci (kožni prsluci) jedno vrijeme su bili toliko popularni da su se nosili svud po Posavini…

A od naših šnajderica izdvojio bih Orku Ević koja je našim mamama šila takve komplete da ih nisi mogao kupiti ni u ŠIT-u ni u Tekstilcu.

Sad’ kada spomenuh sve ove, meni drage, osobe, nekako mi je lakše…A i Hasić mi je odmah bliže. Onaj ko izmisli staru poslovicu "daleko od očiju daleko i od srca" mora da nikad nije bio u Hasiću. Niti je ikad’ prisustvovao pečenju rakije, naše domaće šljive…