Josip Dobroslav Božžić, prvi hrvatski župnik u Americi
Tekst pod naslovom "Josip Dobroslav Božić, prvi hrvatski župnik u Americi", autora Ante Lončarića izišao je u Zborniku "Senjskog književnog ognjišta" USPONI 2006. godine, na str. 181-182.
Kako nema zabrane pretiskavanja prenosimo ga u cijelosti, vjerujući da je zanimljiv za naše čitatelje.
Josip Dobroslav Božić prvi je hrvatski župnik koji je stupio na tlo Sjedinjenih Američkih Država. Na američki kontinent došao je 07. kolovoza 1894. Do tada Hrvati u SAD-u nisu imali svog, hrvatskog župnika. Bili su sretni kada su čuli da se slavi sveta misa na njihovom jeziku. Služena je 12. kolovoza 1894. u Katedrali sv. Pavla u Pittsburghu (Pennsylvania).
Fra Josip Dobroslav Božic
Fra Josip je rođen u selu Jošava u župi Potočani kod Odžaka (BiH) 11. rujna 1860. Umro je u četrdesetoj godini života u Steeltonu 17. siječnja 1900. Završio je osnovnu školu u župnoj školi u Potočanima, a trgovački je zanat učio u Odžaku i Bosanskom Šamcu. Bio je slaba zdravlja zbog čega ga roditelji šalju u školu, jer nije bio za težak poljoprivredni rad. Imao je veliku obitelj - osmero braće i dvije sestre. Školovanje nastavlja na Plehanu 1875. Prve zavjete polaže u samostanu u Kraljevoj Sutjesci kada ulazi u franjevački red. Studira teologiju i filozofiju na Plehanu i Tolisi, a daljnje studije nastavlja u Ostrogonu (Mađarska). Nezadovoljan uvjetima života i studiranja u Mađarskoj, s grupom istomišljenika napušta Ostrogon. Studij teologije i filozofije završava u samostanu u Gučoj Gori kod Travnika 1883. Zaređen je za svećenika u Sarajevu te iste godine. Tijekom studija iskazao se u djelatnosti i znanju iz povijesti i geografije. Odmah odlazi za kapelana u rodnu bosansku Posavinu, u Derventu te se aktivno uključuje u izgradnju župne crkve ondje. Zalaže se za rješavanje socijalnih pitanja posavskih seljaka. Traži od austrougarskih vlasti agrarnu reformu. Glede tog pitanja, napisao je malu knjižicu "Bosansko-hercegovačko agrarno pitanje" (tiskana u Senju 1886.). Time je fra Josip izazvao ljutnju u austrougarskih vlasti kao i provincijala Bosne Srebrne, fra Andrije Buzuka. U javnosti je bio vrlo otvoren te je pisao za mnoge novine: Obzor, Srijemski Hrvat, Danicu, Glas Hercegovca i druge, koje su izlazile u Hrvatskoj kao i u BiH. Božić u novinama istupa politički, kritizira austrougarsku vlast, crkvenu hijerarhiju, pa je sukob neizbježan.
Narod voli i poštuje fra Josipa, jer u njemu vidi svog narodnog tribuna i borca za njihova prava. Iz tog razloga crkvene starješine sele ga iz župe u župu i zabranjuju mu spisateljsku i izdavačku djelatnost. Na Plehanu 1888. osniva časopis "Novi prijatelj Bosne", vjerojatno druge novine u bosanskoj Posavini, odmah iza lista "Žendrag", koje su izlazile u Tišini kod Bosanskog Šamca. Časopis "Novi prijatelj Bosne'' tiskan je u Senju 1888., drugi svezak u Zagrebu 1891., treći u Senju 1894. te četvrti također u Senju 1896. Oko sebe je okupio bolje poznavatelje pera i počeo tiskati novine; sam je govorio da nastavlja daljnji rad Jukićeva "Prijatelja Bosne". Više puta obraćao se franjevačkim provincijalima Bosne Srebrne za nastavak školovanja u Rimu - prvi put za studij bogoslovije u Zavodu sv. Jeronimn, drugi put za studij bogoslovije na Kolegiju sv. Ante. Sve su mu molbe bile odbijene.
Također je tražio da ide za dušobrižnika u Carigrad, ali i ta mu je molba odbijena. S Plehana odlazi u župu Žeravac, ali ni tamo se dugo ne zadržava. Provincijal kapitula u Gučoj Gori šalje fra Josipa 1890. za učitelja u sjemenište u Trosan kod Skadra (Albanija). U Albaniji piše etnografske članke i povijest Albanije. Vraća se u Bosnu 1891. godine.
U Sarajevu mu crkvene vlasti obustavljaju tiskanje knjige "Albanija". Traži od crkvenih vlasti financijsku nadoknadu, jer je sam financirao tiskanje knjige, čije su objavljivanje oni obustavili. Česti premještaji iz župe u župu u fra Josipa izazivali su revolt. Iste godine kad se vratio iz Albanije od generala franjevačkog reda u Rimu traži da ode u daleku Kinu što mu u Rimu i odobravaju. U siječnju 1892. kreće na put u Kinu; međutim, dolazi samo do Rima. Naime, provincijal fra Andrija Buzuk, saznavši za odlazak fra Božića, piše pismo generalu reda u Rimu, fra Alojziju od Parme, obaviještavajući ga da je fra Božić "u stanju i Kinu pobuniti". General reda fra Alojzije, dobivši pismo od provincijala Bosne Srebrne fra Andrije, zabranjuje fra Josipu odlazak u Aziju.
Suočivši se sa zabranom odlaska u misije, fra Josip piše pismo iz Rima banjalučkom biskupu Markoviću da ga primi u svoju biskiju. Biskup Markov ić udovoljava molbi fra Josipa i postavlja ga za katehetu u školi Sestara Milosrdnica. U Banja Luci ostaje do kraja kolovoza 1893. kada odlazi u župu Sanski Most. U Sanskom Mostu odlučuje napustiti franjevački red. Piše pismo kotorskom biskupu Tripunu Radoničiću da ga primi u svoju biskupiju.
Biskup odugovlači s odgovorom, jer ne želi doći u svađu s fra Josipovim provincijalom. Za vrijeme službovanja u Sanskom Mostu fra Josip Dobroslav Božić se povezuje s hrvatskim iseljeništvom i tiskom u Pittsburghu (studeni 1983.) Provincijal ga šalje u samostan u Kraljevu Sutjesku. Omiljen je u sutješkom kraju i pomaže narodu u rješavanju brojnih problema.
Kako je i sam bio bolestan, liječio se biljakama, koje u tom kraju uspijevaju. Dolazi u sukob s gvardijanom sutješkog samostana, koji traži od provincijala da fra Josipa pošalje u drugu župu što ovaj i čini te ga dekretom šalje u samostan u Tolisu. Uz pomoć đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera odlazi u Ameriku. Biskup Strossmayer u pismu od 12. svibnja 1894. obavještava Hrvatsku zajednicu u Pittsburghu da im šalje fra Josipa Dobroslava Božića za župnika.
Fra Božić vlakom dolazi do Slavonskog Broda te preko Zagreba u Rijeku. Iz Rijeke 18. srpnja 1894. odlazi u Ameriku i zauvijek napušta rodni kraj. Američko tlo dodiruje 07. kolovoza 1894. u New Yorku. Javlja se pitsburškom biskupu Phelanu 10. kolovoza 1894. Potonji ga imenuje prvim župnikom doseljenih Hrvata. Nedugo poslije njegova dolaska, 12. kolovoza u Katedrali sv. Pavla u Pittsburghu slavljena je sveta misa na hrvatskom jeziku. Fra Josip o tom događaju obavještava hrvatsku javnost u Obzoru 16. veljače 1895.
Josip Dobroslav Božić zaslužan je što su Hrvati u Sjedinjenim Americkim Državama osnovali svoju prv u župu te izgradili prvu hrv atsku crkvu, onu sv. Nikole u Alleghenyju (danas dio Pittsburgha). Hrvati Pittsburgha kupili su kuću i pretvorili je u crkvu i dvoranu za sastanke. Prostorije nove crkve blagoslovio je mjesni biskup Richard Phelan 27. siječnja 1895. Također su kupili parcelu za novu crkvu u ulici East Ohio, gdje se i danas nalazi. Biskup Phelan javno je pohvalio rad fra Josipa Božića i nazvao ga sacerdos zelantissimus.
Fra Božić je bio jedan od osnivača Hrvatske bratske zajednice, koja je osnovana 1894. u Pittsburghu, a u koju je ušlo više hrvatskih društava, koja su osnovana do tada.
Ta zajednica djeluje i danas. Prvi predsjednik, ujedno i utemeljitelj Hrvatske zajednice bio je Ivan Ljubić. Zajednica zakonito djeluje od 14. listopada 1895. Odobrenje za njeno djelovanje izdao je sudac John. M. Kennedy. Fra Josip u Americi nastavlja svoju spisateljsku djelatnost. Surađuje s hrvatskim novinama (Obzor, Danica i dr.). Piše putopise po Americi te o životu Hrvata u SAD-u. Osnovao je dvoje novine - „Novi svijet“ i „Brico“.
Prvi broj Novog svijeta izlazi 20 prosinca 1897., a Brico 15. ožujka 1898. Brico je bio prvi humoristički časopis u Americi. Bio je suvlasnik lista Danica (1894.-1900.). Napisao je i knjige „Misao i rad Muhamedanaca u Bosni i Hercegovini“ (izlazi u Pittsburghu) i „Prva rimokatolička hrvatska crkva svetog Nikole u Allegeny“. 14. kolovoza 1898. odlazi u Steelton, osniva Župu sv. Marije te kupuje protestantsku kapelicu u koju ulaže svoju ušteđevinu od 750 dolara. I danas djeluju obje župe – sv. Nikole u Pittsburghu i Uznesenja Blažene Djevice Marije u Steeltonu.
Fra Josip se bavio mišlju da osnuje župu i u Chicagu. Međutim, prerana ga je smrt u tome spriječila. Umro je od tuberkuloze 17. siječnja 1900. u Steeltonu u četrdesetoj godini života. Pokopan je u Harrisburgu (Pennsylvania).
Životom i djelom fra Josipa Dobroslava Božića bavili su se povjesničari, doktor fra Jelinić te magistar fra Roko Špionjak. Fra Roko Špionjak napisao je knjigu „Josip Dobroslav Božić – život i djelo“ (Beograd, 1983.). Pjesnik, fra Branko Škarica u zbirci pjesama izdanoj u Zagrebu napisao je i pjesmu Uspomeni Josipa D. Božića. Tu se među ostalim, nalaze i ovi lijepi stihovi:
A bio je uzor pregaranja
Na poljani rodoljuba div
I vranama crnim soko siv.
Fra Josip Dobroslav Božić bio je veliki domoljub, a svoje je hrvatstvo uvijek isticao što se austrougarskim vlastima nije sviđalo. Bio je savjestan i radišan. Bavio se publicistikom, novinarstvom, izdavaštvom… U povijesti hrvatskog naroda ostaje upisan kao prvi hrvatski župnik u Americi.
