Prvi poznati pisani trag

o demografskim prilikama podrucja današnjeg Gornjeg i Donjeg Hasica datira iz 1813. godine i odnosi se na Izvješce biskupa fra Augustina Miletica o pohodu bosanskom vikarijatu 1813. godine.

Piše: Željko Brandić

Praviti zapis o prošlim vremenima nije jednostavna stvar jer se lako može pasti u zamku i ostati neshvaćen, može se dobiti prigovor zbog površnosti, i što je najgore, može se zaista dogoditi da neki događaj iz prošlosti, a koji je zaslužio spomen, bude površno obrađen, čak nehotice i ispušten. Hasić online objavljuje nekoliko zapisa, točnije crtica iz naše prošlosti, članak o demografskom razvoju Hasića u razdoblju između 1813. - 2008. godine.
Koristim prigodu da pozovem sve one koji nešto znaju, pamte, misle da je vrijedno za objaviti (ideju, podatak, podsjećanje, predanje), neka to pošalju, pokušat ćemo zajedničkim snagama te informacije učiniti prikladnim za objavljivanje i dostupnim svima.
Neka im ovaj zapis bude poticaj…

Iako je intenzivnije naseljavanje Gornjeg i Donjeg Hasića, prema nekim podacima, počelo još daleke 1741. godine, u povijesnim arhivima ostalo je zapisano vrlo malo podataka na osnovu kojih bi bilo moguće sa sigurnošću utvrditi kada je naseljavanje uistinu započelo, i kako je proteklo.
Ipak, ponešto se i nađe.
Tako sam tijekom svojih istraživanja naišao i na podatke koji bi mogli biti ako ne potpuna, onda barem djelomična potvrda tezi o naseljavanju prostora današnjeg Hasića sa područja Hercegovine.

Radi se o Izvješću biskupa fra Pavla Dragičevića iz Fojnice za 1743. godinu, prvoj vrlo iscrpnoj statistici o katolicima u Bosni, (Descriptio P. Dragičević an. 1743), u kojemu je riječ o demografskim prilikama za mjesto Rachitno-Drexniza u župi Duvno, odakle su, prema nekim istraživanjima, sredinom osamnaestog stoljeća krenule seobe ka prostorima današnjeg Hasića.
U izvješću se navodi da je 1741. godine u mjestu Rachitno-Drexniza, župa Duvno, živjelo 49 katoličkih obitelji, od kojih je 313 odraslih, 200 su djeca, ukupno dakle 513 katolika.
U slijedećem izvješću za isto mjesto, a radi se o izvješću biskupa fra Marijana Bogdanovića iz Kreševa za godinu 1768. (Descriptio M. Bogdanović an. 1768) navodi se broj katoličkih obitelji u Drexnizi koji se sveo na samo 3 domaćinstva, u kojima je živjelo 15 odraslih i 8 maloljetnih osoba, ukupno 23. Nagli pad broja katoličkih obitelji objašnjava se između ostalog i seobom u druge krajeve. („Mnogo je navedenih osoba nestalo izumiranjem, seobom, pa i mijenjanjem prezimena, što je u Bosni česta pojava“).

Iz Drexnize se, dakle, u vrlo kratkom razdoblju (1741.-1768.), iselilo 46 katoličkih obitelji, točnije 298 odraslih osoba i 192 maloljetnika, ukupno 490.
Gotovo sa sigurnošću se može ustvrditi da su seobe žitelja Drexnize završile upravo na prostorima današnjeg Hasića!

Prvi poznati pisani trag o demografskim prilikama područja današnjeg Gornjeg i Donjeg Hasica datira iz 1813. godine i odnosi se na Izvješće biskupa fra Augustina Miletića o pohodu bosanskom vikarijatu 1813. godine.

U izvješću biskupa Miletića za kapelaniju Garevo* kod Tremošnice između ostalih navode se i mjesta: Asići Doljni i Gornji sa 62 katoličke kuće i 417 katolika (243 odrasle osobe i 174 djece).

*1813. godine Hasići su pripadali kapelaniji Garevo

Prema Šematizmu provincije Bosne Srebrene za 1856. godinu (Schematismus almae missionariae provinciae Bosnae Argentinae ordinis fratrum minorum observantium pro anno 1856.), a s obzirom na podatke za kapelaniju Tišina* iz 1855. godine, u Gornjem i Donjem Hasiću bilo je 72 katoličke obitelji s ukupno 576 katolika.

*1855. godine Hasići su pripadali kapelaniji Tišina, osnovanoj 1848.

Prema Šematizmu provincije Bosne Srebrene za 1864. godinu (Schematismus almae missionariae provinciae Bosnae Argentinae ordinis fratrum minorum observantium pro anno 1864.), a s obzirom na podatke za župu Tišina* Donji Hasić imao je 27 katoličkih obitelji sa 237 katolika, a Gornji Hasić 52 katoličke obitelji sa 378 katolika, ukupno 615 katolika u 79 katoličkih obitelji.
Prema istom izvješću, na području župe Tišina je i mnogo pravoslavnih i muslimanskih obitelji, koji su 1863. godine protjerani iz Srbije u Šamac.

*1864. godine Hasići su pripadali župi Tišina, utemeljenoj 1858.

Prema Šematizmu provincije Bosne Srebrene za 1877. godinu (Schematismus almae missionariae provinciae Bosnae Argentinae ordinis fratrum minorum observantium pro anno MDCCCLXXVII.), Donji Hasić imao je 26 katoličkih obitelji sa 224 katolika, a Gornji Hasić 30 katoličkih obitelji sa 232 katolika, ukupno 456 katolika u 56 katoličkih obitelji.
Nagli pad broja žitelja posljedica je iseljavanja pučanstva u Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju, odvođenja u ratove i ropstvo, te gladi, kuge i drugih pošasti.

Prema Imeniku klera i župa Crkvene Pokrajine BiH za 1885. godinu (Imenik klera i župa Crkvene Pokrajine u BiH za godinu 1885., Sarajevo1884.), a s obzirom na podatke iz 1884. Donji Hasić imao je 150, a Gornji Hasić 240 katolika, ukupno 390.

Prema Imeniku klera i župa za 1910. godinu, Donji Hasić imao je 399, a Gornji Hasić 376 katolika, ukupno 775.
U odnosu na broj katolika iz prethodnog popisa, katoličko stanovništvo Hasića 1910. godine gotovo se udvostručilo. Razdoblje izmedju katastofalne 1884. pa sve do 1910. godine može se stoga posmatrati kao period početka demografske obnove Gornjeg i Donjeg Hasića. U narednim desetljećima, unatoč Prvom i Drugom svjetskom ratu i raznim drugim neprilikama, prirodni prirast stanovništva biti će u stalnom usponu.

Prema Imeniku klera Vrhbosanske nadbiskupije za 1932. godinu (Schematismus cleri Archidiocesis Vrhbosnensis pro Anno Domini 1932.), a s obzirom na podatke iz 1931. godine, Donji Hasić imao je 449, a Gornji Hasić 661 katolika, ukupno 1.110.

Prema Šematizmu Vrhbosanske nadbiskupije za 1961. godinu (Šematizam Vrhbosanske nadbiskupije, Sarajevo 1961.), a s obzirom na podatke od 31.12.1959. godine, Donji Hasić imao je 703, a Gornji Hasić 976 katolika, ukupno 1.679.
Unatoč činjenici da je tijekom i neposredno nakon Drugog svjetskog rata mnogo Hasićana izgubilo svoje živote (Gornji Hasić 87, Donji Hasić 44 muške osobe), broj žitelja u oba Hasića uvećao se u odnosu na 1931. godinu za 569 novih stanovnika.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, Donji Hasić imao je 978, a Gornji Hasić 967 katolika, ukupno 1.945. Računajući i žitelje pravoslavne (Donji Hasić 13, Gornji 36, ukupno 49) i muslimanske (1, Gornji Hasić) vjeroispovijesti, te one koji su se izjašnjavali kao Jugosloveni (Donji Hasić 38, Gornji 44, ukupno 82), u oba Hasića je 1991. godine živjelo 2077. stanovnika. Bio je to ujedno i najveći broj žitelja u povijesti Hasića.

* Računajući i žitelje pravoslavne i muslimanske vjeroispovijesti, te one koji su se izjašnjavali kao Jugosloveni 1991. godine u oba Hasića živjelo je 2077 stanovnika.

1992. godine katastrofalno je promijenjena demografska, ekonomska i društvena slika Donjeg i Gornjeg Hasića. Tijekom velikosrpske agresije 1992. - 1995. godine Hasići su ostali bez i jednog svog stanovnika. Preko dvije tisuća mještana protjerano je sa svojih ognjišta, a veliki broj njih je mjesecima bio zatočen u logoru u Bosanskom Šamcu, gdje su bili premlaćivani i mučeni na razne načine.
U ratu, imovina svih mještana je otuđena, devastirana ili uništena (kuće, obradiva zemljišta, šume, poljoprivredni strojevi, mini farme i drugi poljoprivredni objekti kao i voćnjaci, pašnjaci, krupna i sitna stoka). Ratna šteta nastala otuđivanjem, devastiranjem ili uništavanjem imovine je nemjerljiva.

2000. godine započeo je povratak izbjeglih i raseljenih osoba i to uglavnom starijih ljudi, penzionera lošeg imovnog i zdravstvenog stanja.

Prema podacima od 31. prosinca 2001. godine*, Gornji i Donji Hasić imali su samo 13 katoličkih obitelji, sa 24 katolika. Ovako katastrofalno stanje broja katolika posljedica je ratnih dogadjanja 1992. – 1995. godine.

* podaci prema izvješću fra Pere Baotića, tadašnjeg župnika

Prema podacima od 25. siječnja 2006. godine*, od prijeratnih 2.077 stanovnika, u Gornji i Donji Hasić vratila su se tek 203 mještana. 1.874 njih je i dalje u progonstvu.
Broj srušenih kuća u oba Hasića je 225, a broj obnovljenih 35.

* podaci prema izvješću fra Jose Oršolića, tišinskog župnika

ZeB, 22.6.2008.

Povijest

Važniji datumi

1954. godine sagradjena je škola u Gornjem Hasicu. 1954. godine utemeljen je Nogometni klub "Mladost" Hasic. Prvi zvanicni nastup kluba je bio 27.7.1954. godine, prilikom otvaranja osnovne skole...

Hasicko proljece

Nakon gušenja "hrvatskog proljeca" 1971. godine u Hrvatskoj, stvorena je pogodna situacija i za politicke progone i hajke i na istaknute Hrvate u drugim dijelovima bivše Jugoslavije. Osobenost te hajke bilo je postojanje jakog i dobro organiziranog centra...

Hasicko "Kužno groblje"

"Sacuvaj nas, Bože, od kuge, gladi i rata", bila je tih godina najcešca molitva u Posavini, pa tako i u našem Hasicu, a umetala je se u sve uobicajene molitve...