Hasicko "Kužno groblje"
Kuga
koja je harala 1812. - 1818. godine, zahvatila je sve prostore Bosne i Hercegovine pa tako i Posavinu, a naposlijetku i sam Hasic...
Piše: Željko Brandić
"Sačuvaj nas, Bože, od kuge, gladi i rata", bila je tih godina najčešća molitva u Posavskih Hrvata, a umetala je se u sve uobičajene molitve ili se stavljala na sam kraj, naglašavala se, a njena jasnoća izražaja uvijek joj je davala ozbiljan ton.
Da li zato što ta molitva i nije bila tako ustrajna, kako su je posebnim naglašavanjem htjeli prikazati ili iz nekog drugog razloga tek vapaj za spas od kuge, gladi i rata nikada nije uslišen, ili se bar tako činilo.
Kuga koja je harala 1812. - 1818. godine, zahvatila je sve prostore Bosne i Hercegovine pa tako i Posavinu, a naposlijetku i sam Hasić. Svuda se osjećao kužni zadah smrti. Umiralo se masovno. Mrtve nije imao tko ni oplakivati.
Pošto je mogućnost pokapanja po grobljima u to vrijeme bila mala (današnje hasićko groblje, Kninevi, u to vrijeme nije postojalo), zbog bojazni od zaraza i nedostatka radne snage, okužene mrtvace se iznosilo podalje od kuće i što prije pokapalo u zemlju. Tako su nikla tzv. "kužna" groblja.
Jedno od tih kužnih grobalja nalazilo se i u Gornjem Hasiću. Točan lokalitet na kojemu je se nalazilo hasićko „kužno groblje“ je na Uriji, iza kuće Ivana Tufekovića (djeca Mijo, Anto, Pejo). Groblje je bilo pod Žendragom, a na tom se mjestu i dan danas može vidjeti kamenje, ostaci nekadašnjih kamenih križeva.
(zabilježeno po kazivanju M.B.)
