Važniji datumi u povijesti Hasica
1741.
- započelo je intenzivnije naseljavanje Gornjeg i Donjeg Hasića. Većina doseljenika na područje današnjeg Gornjeg i Donjeg Hasića došla je iz Hercegovine, točnije iz mjesta Drežnica (Drexniza) u župi Duvno, i iz Dalmacije, okolina Splita i Omiša.
1813.
- iz 1813. godine datira prvi pisani dokument o demografskim prilikama na području današnjeg Gornjeg i Donjeg Hasića. Prema izvješću biskupa Miletića za kapelaniju Garevo kod Tremošnice u kojemu se navode podaci i za "Asiće Doljne i Gornje", u selu su bile 62 katoličke kuće i 417 katolika (243 odrasle osobe i 174 djece).
1848.
- utemeljena je samostalna kapelanija Tišina, poslije (1858.) župa Tišina. U sustav novoutemeljene kapelanije, koja je nastala diobom rubnih naselja garevačkog župnog područja, ušli su i Gornji i Donji Hasić.
1941.
- drugi Svjetski rat. Tijekom i neposredno nakon drugog Svjetskog rata 131 Hasićana izgubilo je svoje živote: Gornji Hasić 87, Donji Hasić 44 muške osobe. Nevinih je najviše stradalo u bunkeru na Uriji, prilikom odbrane sela od partizanskih (četničkih) napada iz pravca Kruškovog Polja.
1954.
- sagrađena je osnovna škola u Gornjem Hasiću, prva "prava" škola u povijesti sela.
- utemeljen je Nogometni klub "Mladost" Hasić. Prva utakmica novoutemeljenog kluba odigrana je 27.7.1954. godine, prilikom otvaranja osnovne škole u Gornjem Hasiću.
1957.
- nogometni klub "Mladost" Hasić započeo je, kao jedinstveni klub oba Hasića, s redovitim natjecanjem u općinskoj ligi.
- iste godine uređeno je igralište na Čandrićki.
- sagrađena je "Blažanovića ćuprica", mostić kojim su povezani Žendragom razdvojeni dijelovi Donjeg Hasića. Izgradnjom mosta "Blažanovića kraj" povezao se sa ostatkom sela.
1961.
- sagrađena je čitaonica u Donjem Hasiću.
1962.
- kupljen je televizor za čitaonu u Donjem Hasiću. Bio je to jedan od prvih televizora na općini.
1967.
- u Donjem Hasiću otvorena je i s radom je započela prva pekarnica kruha. Pekarnica je bila vlasništvo Luke Ević - Pupe, a nalazila se u dvorišnoj zgradi smještenoj iza njegove obiteljske kuće.
1971.
- sagrađen je arterac u Donjem Hasiću.
1972.
- sagrađena je i s radom je započela osnovna škola u Donjem Hasiću. 1976. godine škola je proglašena najljepšom u Posavini pa su je stoga zvali "Posavska ljepotica".
- nogometni klub "Mladost" Hasić se razdvojio na dva kluba: Omladinski klub Gornji Hasić i Nogometni klub „Mladost“ Donji Hasić. Razdvojeni nikada više nisu ponovili niti dostigli uspjehe koje je ostvario zajednički klub.
1973.
- u čast svetom Anti Pustinjaku, zaštitniku sela, sagrađena je kapela u Donjem Hasiću.
1977.
- u oba Hasića asfaltirana je glavna cesta.
1979.
- ekipa Odbojkaškog Kluba „Mladost" u Bosanskom Miloševcu odigrala je svoj prvi tunir. Na tom turniru "Mladost" je nastupila u slijedećem sastavu: Blažanović Anto, Brandić Niko, Mišić Mladen, Dragičević Pavo, Brandić Andelko, Ivanović Veselin i Ramusović Naser. Mlada momčad osvojit će tada vrlo dobro drugo mjesto, izgubivši u finalu od iskusne ekipe "Modriče" sa 2:0. Trener momčadi bio je Luka Mikić, a vođa puta Luka Mišić - Brale.
1983.
- kolovoza 1983. godine, uz sudjelovanje odbojkaša "Modriče", "Šamca", "Belišća" i domaće "Mladosti", održan je prvi odbojkaški turnir u Donjem Hasiću. Prvi pobjednik turnira bila je momčad "Modriče" koja je u finalu s 3:0 pobijedila domaću "Mladost". Pokrovitelji turnira bili su Socijalistički savez i Mjesna zajednica Donji Hasić.
1989.
- odbojkaški turnir u Donjem Hasiću doživljava svoj vrhunac. Kao i svake godine održan je u mjesecu kolovozu, ali ove godine u dva dana (8. i 9.) uz sudjelovanje čak šest momčadi, koje su podijeljene u dvije skupine. U prvoj su bili "Mladost-Monter" (Zagreb), "Krajina-Metal" Bihać i "Jedinstvo" (Brčko). U drugoj skupini igrali su: "Mladost" (D. Hasić), juniorska reprezentacija Jugoslavije i "Modriča" iz Modriče.
Prvo mjesto na turniru osvojili su domaći odbojkaši. Drugi su bili Zagrepčani, treća je bila reprezentacija, četvrti Bišćani, peti Brčaci i posljednji Modričani.
1992.
- katastrofalno je promijenjena demografska, ekonomska i društvena slika Donjeg i Gornjeg Hasića. Tijekom velikosrpske agresije 1992. - 1995. godine Hasići su ostali bez i jednog svog stanovnika. Preko dvije tisuća mještana protjerano je sa svojih ognjišta, a veliki broj njih je mjesecima bio zatočen u logoru u Bosanskom Šamcu, gdje su bili premlaćivani i mučeni na razne načine. Tijekom rata 20 mještana Hasića izgubilo je svoje živote: Donji Hasić 15 i Gornji Hasić 5.
U ratu, imovina svih mještana je otuđena, devastirana ili uništena (kuće, obradiva zemljišta, šume, poljoprivredni strojevi, mini farme i drugi poljoprivredni objekti kao i voćnjaci, pašnjaci, krupna i sitna stoka). Ratna šteta nastala otuđivanjem, devastiranjem ili uništavanjem imovine je nemjerljiva.
1996.
- daytonskim sporazumom Hrvatska sela općine Bosanski Šamac, zajedno sa Gornjim i Donjim Hasićem, voljom svjetskih moćnika "gurnuti"su u tvorevinu nazvanu "Republika Srpska". Prema popisu iz 1991. godine u oba Hasića živjelo je 2077 stanovnika, od čega 1945 osoba hrvatske nacionalnosti (pored 1945 Hrvata u Hasiću je živjelo 49 osoba srpske nacionalnosti, 1 Musliman i 82 osobe koje su se vodile pod "ostali" - uglavnom su to Hrvati koji su se iz dnevno-političkih razloga izjašnjavali kao Jugosloveni). Daytonskim sporazumom Hasićani su predani u ruke vlastitom krvniku, , "državi" koja je nastala na zločinu i prolijevanju krvi, između ostalog i prolijevanjem krvi nevinih Hasićana.
2000.
- započeo je povratak u ratu izbjeglih i raseljenih osoba i to uglavnom starijih ljudi, penzionera lošeg imovnog i zdravstvenog stanja. Većina prijeratnog stanovništva, ponajprije zbog nemogućnosti obnove u ratu devastirane i uništene imovine, a onda i zbog postojanja Daytonske tvorevine, tzv. "Republike Srpske", i dalje je u progonstvu.
2006.
- započeto je s obnovom škola u Donjem i Gornjem Hasiću. Škola u Gornjem Hasiću pokrivena je 24. svibnja 2006. a škola u Donjem Hasiću novi krov je dobila 20. lipnja 2006.
- sredinom listopada 2006. u školi u Donjem Hasiću otvoren je Muzej župe Tišina. Udruga žena župe Tišine „Majka Hrvatske Tišine“ u prostore osnovne škole u Donjem Hasiću smjestila je jedinstvenu Etno zbirku sa preko stotinu predmeta koji su sabrani po ruševinama župe Tišine.
