Novoselski paradajz
Danas je novoselski paradajz svukao svoju izvornu košulju i obukao košulju rajčice. Uspijeva po mnogim vrtovima diljem Hrvatske, pa i šire. Ali, da li je uspio evoluirati pa postao još veći, crveniji i sočniji – ne zna se!
Piše: Željko Brandić
Ima jedan zapis, priča iz prošlosti Novog Sela, a koja kaže:
Davno nekad, u vrijeme kada su Bosnom vladali begovi i age, obaveza svakog domaćinstva bila je da svojemu vladaru odnese ponešto od uroda, plodova težačkog rada, znoja i muke.
Što se moralo - moralo se, pa je tako i Juro, priprosti i siromašni težak iz Novog Sela, krenuo izvršiti svoju obavezu.
Došavši pred bega, Novoselac se nakloni i pričeka da mu se ovaj obrati, što beg naposlijetku i učini:
- Što mi nosiš, kmete Juro?
Juro se, pomalo nespretno, maši za lijevi džep i odatle izvuče – krušku. Veliku, sočnu krušku.
- Presvijetli beže, evo donesoh Vam krušku, slatku, sočnu i mekanu kao dječja duša.
Beg pogleda krušku i s prijezirom okrenu glavu.
- Istu takvu, ali mnogo veću, maloprije mi doniješe Hasićani.
Težak Jure se na trenutak smete, bi mu malo krivo na Hasićane, ali što je-tu je, sjeti se i maši se za drugi džep.
- Svjetlosti, uzmite onda ovu jabuku. Pogledajte je, slatka je i mirisna, poput dječje duše.
Beg opet s prijezirom okrenu glavu.
- Istu takvu, ali mnogo veću, maloprije mi doniješe Tišinjani.
Juro se zastidi, ali i zabrinu kada se sjeti da više nije ni poneo jer se u kući više nije ni našlo, osim onoga za svakodnevnu prehranu njegove obitelji.
Razmišljao Juro što mu je činiti, kako se izvući iz neugodne situacije.
Naposlijetku se dosjeti.
Iz njedara izvuče golem paradajz ubran upravo tog jutra, svjež, sočan i u sjajnoj, crvenoj, odori, crven da crveniji ne može biti.
Taj paradajz je trebao biti njegov današnji ručak, ali ručak je ručak a beg je beg i obaveza je obaveza.
Šuteći, Juro prema begu pruži drhtavu ruku na kojoj se crvenio povelik paradajz.
- A što je to, Juro, što mi to donese?
- Svjetlosti, evo nešto što ti ni Hasićani ni Tišinjani zasigurno ne mogu donijeti.
- A što je to?
- Donijeh ti ribizlu, vidi kolika je, ovakvu još nisi vidio!
Beg sa oduševljenjem prihvati.
Što je kasnije bilo nije ostalo zapisano. Možda je ova priča i izmišljena i sve u njoj fikcija, ali sigurno samo do onog dijela o novoselskom paradajzu: nigdje na svijetu nije bilo ni većeg, ni sočnijeg, ni ukusnijeg od novoselskog!
Tako je barem bilo do nedavno.
A danas? Kakav je danas novoselski paradajz?
Danas je novoselski paradajz svukao svoju izvornu košulju i obukao košulju rajčice. Uspijeva po mnogim vrtovima diljem Hrvatske, pa i šire.
Ali, da li je uspio evoluirati pa postao još veći, crveniji i sočniji – ne zna se!