Katarina
Svim dragim našim Katama čestitam njihov imendan
Piše: dr. Ružica Šušnjara Sarić
Koncem studenoga, kada zima malo žešće stegne, znali smo biti će malih slavlja u našem sokaku.Gotovo svaka kuća je imala Katu ili Kaju. Sada je modernije reći Katarina. Naravno, sve se odnosi na spomendan kršćanske mučenice svete Katarine Aleksandrijske, 25. studenog.
Počevši od Šinkovih kuća s njihovom Katom, pok. Andrića strine Kate Tunjakenice (rođ. Božić), njene zave Kate ud. Dragičević, tetke Kate Sarić ud. Dragičević, pok. Kaje Pere Sarića, pok. Kaje Marka Sarića, Kaje Mate Sarića do moje sestre Kate.
Skromno je i moja majka obilježavala Katin imendan. Nije se u kući šilo, prelo, tkalo, plelo ...u čast svetice a i onoga tko je nosio njezino ime. Ja sada malo zločesto dodajem da su žene imale uvijek prekobrojnih poslova, pa iako nisu radile gore navedene poslove imale su još uvijek dosta sitnih kućanskih poslova koje je trebalo „za vida“ u tako kratkom zimskome danu napraviti.
Moja sestra vrlo spokojno i mirno dijete veselila se i tada i sada nakon toliko godina i najskromnijem daru. Uvijek staložena, pa i kada joj je u životu bilo najteže, bila mi je i ostala uzor žene koja se razumije u sve praktične poslove u kući i izvan nje, a koja uz to rado čita i popunjava svoja nekad stečena znanja. Iako udata u Čardak gdje je živjela do izbjeglištva, često mi zna reći da je „po svu noć šetala našim sokakom i našim Hasićem“, što sanjajući naše krajčane što zbog nesanice koju je liječila mislima na svoje djetinjstvo, svoju avliju, svoju kuću, svoj sokak, Čandžićku, Žendrag, drage joj osobe....
Uvijek prava, ne samo sestra nego i prijateljica, koja u sebi nosi mnoge tajne kao u grobu zakopane, spremna svakome pomoći uvijek i u svako doba, vazda sebe radosno žrtvujući za druge. Tako joj je bilo „zapisano“ od malih nogu. Kada je naša majka bivala po bolnicama ona se starala o mlađoj braći i sestri , žrtvujući tako svoje školovanje. Zato smo nas dvije starije sestre na njenoj žrtvi mogle završavati škole, na čemu joj se nikada do kraja nećemo moći odužiti.
Upravo sam sada razgovarala s njom, pa ponukana tim razgovorom osjetih potrebu da njoj i svim dragim nabrojenim i nenabrojenim našim Katama čestitam njihov imendan. Lijepo ime Katarina nose i dvije moje nećakinje, a mnoge druge znane i neznane Kate Hasićanke. Blagoslova Božjeg nikada dosta,stoga neka im Gospodin podari svoj blagoslov ma gdje bile.
Dok se na radiju pjeva :“Katarinčice, katarinčice bijele....“ i dok ih gledam kako u mojem cvijetnjaku još odlijevaju studeni sjećam se naših hasićkih katarinčica tj. „jesenjaka“, malih krizantema , koje su dočekivale sv. Katu. Prkosile su narodnoj izreci „Sveta Kata, snijeg za vrata“ i dizale glavicu svojih latica. Te katarinčice su me podsjetile često na moju sestru Katu, koja, iako skromna , nikada nije pognula glavu u nedaćama života, osobito ratnog i izbjegličkog vremena, nego puna ljubavi za druge crpeći snagu u „Gospodinu“ koji nas sve krijepi“ , kročila kroz studen s toplim riječima utjehe i ljubavi.
R.Š.