Majčin dan 2011.
"Ah, ja n’jesam sam i lako život snosim,
Dokle sa mnom pati
Preko devet gora sirotica jedna:
Draga moja mati." (Izidor Poljak, 1883.- 1924.)
Piše: dr. Ružica Šušnjara Sarić
Blago moje majke
Seljanka je skromna mila majka moja.
Haljina joj nije srebrom izvezena
Preko mora skupo naručena svila:
Sve je srebro njeno b’jela kosa njena.
Ruke joj ne krase alemovi sjajni,
Niti biser nosi oko b’jela vrata
Niti lanac zlatni, sve je zlato njeno:
Toplo srce njeno suhoga od zlata.
Svaki, pa i ovaj, Majčin dan izaziva posebne emocije. Za ovogodišnji vam nudim za razmišljanje stihove koji se mogu odnositi i na žive i pokojne naše majke. Napisao ih je svećenik, pjesnik Izidor Poljak, koji je, iako ne rodom iz naših krajeva, doživljavao našu dragu Posavinu kao svoju. Kao nekada velikom Kranjčeviću i Poljaku je Bosna bila izuzetna zbog jezika koji je usvojio i utkao u svoje stihove. Poznat je njegov ciklus pjesama “Sa Bijelog Brda”.
Izidor Poljak je rođen u Bednji (Hrvatsko zagorje) 1883.g., a umro mlad 1924.g. Pokopan je na brčanskome groblju. Prenosim tekst s nadgorobnog spomenika Izodoru Poljaku iz grobljanske kapelice u Brčkome:
SVEĆENIK
PJESNIK
IZIDOR POLJAK
1883.- 1924.
TU POČIVA
GROBNI SANAK SNIVA
ONO SLAVNO ČEKA USKRSNUĆE
RAJSKU ZORU I SVANUĆE
KO PČELICA RADIO STVARAO
OD LJUBAVI IZGARAO
NE HINEĆ IZGOVARAO:
NEĆU DA MOJI DANI PROTEKU
MRAČNI U TIHU LIJUĆ SE RIJEKU
VJEČNOSTI;
KUDA KORACAM
HOĆU DA BACAM
SNOPOVE ZLATNE SVJETLOSTI.
Tu svjetlost je prosipao kud god je hodio, pjevajući o tajnama naše vjere, svećeničkog života, domovine, patnjama...
Dakako, nikada nije smetnuo s uma onu koja ga je voljom Providnosti donijela na svijet ispjevavši ove prelijepe stihove. Prenesimo se u vrijeme nastanka ovih stihova i sjetimo svojih dragih majki, baka, pomajki.....
I za kraj kako reče blagokojni biskup, također pjesnik, Đuro Kokša o Poljaku: ”To Kranjčević nije, a ni Nazor nije. Ritam je drugačiji i brži od Kranjčevićeva, a stihovi su spontaniji i lakši od Nazorovih.”
Imajući to na umu vrijedi se vratiti Poljakovom pjesničkom blagu i na ovim stranicama, a što je i dužnost nas iz Posavine u znak zahvalnosti za sve ove lijepe pjesme koje je ispjevao u ovim krajevimna i nama podario. Ovim pjesmama nije potreban komentar. Najbolje će ih osjetiti svako djetinje srce.
MATI
Preko devet gora, dolina i brda,
Usred sela b’jedna
Koliba je stara, a u izbi ima
Stan sirota jedna.
Nije dugo išla stazom žića, ipak
B’jele nosi prame...
Sveti, mili Bože, što joj mladost ote?
Vječna miso na me.
Svi se snovi njeni, sve se želje njene
Oko mene kreću.
Nema sudbe svoje, sa mnom d’jeli moju
Nesreću i sreću.
Ja sam duša njena. Pa da sve me progna,
Znam, da ona ne bi;
Da me sv’jet ko izmet baci, ona plačuć
Svila bi me k sebi.
I da nebo na me rasrđeno pusti
Grom i munju b’jesnu,
Ustala bi ona i pod munju, slabu
Podmetnula desnu.
Ah, ja n’jesam sam i lako život snosim,
Dokle sa mnom pati
Preko devet gora sirotica jedna:
Draga moja mati.
Ružica Šušnjara Sarić
Ilustracija: © kids.4pictures - Fotolia.com