Sjecanje na korizmeno vrijeme
«Spomeni se čovječe da si prah i da se u prah vraćaš»
Piše: dr. Ružica Šušnjara Sarić
Korizma uvijek u čovjeku vjerniku izaziva posebne osjećaje. I u nama je ostavila svojevrsne tragove osobito one iz djetinjstva.
Jedno takvo sjećanje podastire nam, već na ovim stranicama citirani autor, Stjepan Tomić iz Kladara.
U «Uskrsnim slikama», kojima ćemo se još vraćati, svoje reminiscencije počinje s korizmenim dobom. U njemu ističe ove karkteristike:
1. broj 40: simboličan broj kušnje, četrdesetodnevni tzv. Noin potop, boravak Mosjija na Sinaju, Isusov boravak u pustinji, - «ženskinje posti svih 40 dana» (posebnost imenice «ženskinje» u našem kraju)
2. post: kao priprava za velike blagdane, «muškarci šutke i podsmješljivo gledaju na ženske postove i molitve...»
3. poštivanje 3. crkvene zapovijedi, - svake se godine najmanje jedamput ispovijedi i o Uskrsu pričesti - «... ali se potajice i sami spremaju na godišnju ispovijed i pričest» (misli se na muški svijet)
4. vrijeme bez kićenja i kola; «Ne pamtim da se moja majka ikada kitila, niti da je ikada pjevala narodne pjesme. Zato mi korizma i nije bila velika promjena». Pisac još dodaje: «Ne kiti se, niti kolo igra», što stariji Posavci vrlo dobro pamte.
5. pobožnost križnog puta se u našim krajevima uvijek odvijala posebnom revnošću i odazivom vjernika. «Svake se nedjelje ide na misu i na križni put».
Poslijeratnu stvarnost proganjanih i zatvorenih svećenika pisac svjedoči ovako: «Tokom cijele korizme crkva je puna ženskog i muškog svijeta. Časne sestre imaju pune ruke posla, jer svećenika gotovo da nema».
6. Žene u crnini - to je tzv kajanje (korota) ili «rušenje» kako se u selima preko rijeke Bosne govorilo. «Žene nose crninu, muškarci ne stavljaju na sebe urešene koporane».
Običaj je bio da se, ako se baš nema strogo crna, nosi odjeća zatvorenih boja s izuzetkom marame koja je uvjiek mogla biti bijele boje.
Ovdje crnina znači i još nešto. U vremenu, o kojem pisac piše, nije bilo gotovo niti jedne kuće u Bosanskoj Posavini u kojoj nije poginuo otac, sin, brat, djever, svekar, rođak... u Drugom svjetskom ratu. Zato pisac kaže da «u zraku visi kao neka tuga. I vremena su teška».
Uz piščeva sjećanja i kucanje Pepelnice na naša vrata sa svojim nikad dovljno ponavljanom porukom: «Spomeni se čovječe da si prah i da se u prah vraćaš» (usp. Pos. 3, 19), pođimo ususret korizmi 2009.g.
Svi citati uzeti iz «Uskrsne slike, autora Stjepana Tomića iz zbirke pripovijedaka «Bosna koje nema», Karista, Zagreb 2007.