Uz blagdan sv. Franje
Sv. Franjo
Kako su s našim posavskim življem odvajkada sve dobro i zlo dijelili naši «ujaci» franjevci, a dolaskom sestara franjevki u našu župu i one se posvećuju zdušno toj zadaći, blagdan sv. Franje bio je i ostao utkan u našu vjersku tradiciju.
Sjećam se da su naše majke govorile da se za blagdan sv. Franje ne treba raditi ni na njivi ni «u rukama» tj. s iglom ili «mašinom». Na sv. misu se išlo obavezno, a nosili smo lijepe bukete jesenjeg cvijeća iz naših vrtlačića sv. Franji pred njegov kip.
Ne možemo ovdje prepričati cijelu franjevačku misionarsku, povijesnu, prosvjetarsku, pa i političku ulogu u razvoju Bosne, pa sljedno tome i Posavine u njoj, ali se može ponoviti ono što se zna - bez franjevaca bi bila nezamisliva povijest Bosne, čak se ide dotle pa se veli «bez franjevaca ne bi bilo ni Bosne», naravno ne umanjujući ničiju drugu pozitivnu ulogu.
Okupatori su vazda mrzili franjevce, ali i uvažavali. Nisu mogli bez njih uvjeriti hrvatski puk u prihvaćanje bilo čega što je od njih dolazilo.
Kako negda tako i sad!
Mi ovaj blagdan obilježavamo literarno.
Sv. Franjo je zaslužio dostojno mjesto u talijanskoj i svjetskoj književnosti.
Iz niske njegovih refleksivnih pjesama izabrali smo «Cantico di frate Sole» - Pjesma brata Sunca (ne bratu Suncu, kako često vidimo kriv prijevod, radi se o talij. genitivnom prijedlogu «di», ne dativnom «a»).
Karakteristika poezije sv. Franje je zahvaljivanje.
I sami se često zateknemo da od Boga stalno nešto ištemo, a kada to dobijemo naša zahvalnost nije ni izdaleka tako žarka kao prošnja.
Pjesnik Franjo uviđa ljudsku sićušnost. Svjestan je nenadmašnog sjaja i svjetlosti Sunca, vedrine i oblaka Vjetra, rasvjetljenja i jakosti Ognja, darežljive hraniteljice i donositeljice bilja i slatkih plodova majke Zemlje, ali i neumitne tjelesne sestre Smrti, kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Pjesmu brata Sunca sv. Franjo je spjevao iza jedne vrlo tjeskobne i tjelesnim bolima popraćene noći, u zahvalu sunčevnim zrakama i ljepoti kojom je obasjalo Franjinu kolibu i Franjinu dušu. Ushićena svjetlom i toplinom Franjina duša je iznjedrila ove hvalidbene stihove.
PJESMA BRATU SUNCU
Uzvišeni, svemogući, dobri Bože,
Tebi, pripada hvala i slava, čast i svaki blagoslov.
Samo tebi, Svevišnji, pripadaju,
a nijedan čovjek nije dostojan da to spomene.
Neka te, Bože moj, hvale svi stvorovi,
napose gospodin brat sunce,
jer sunce je dan i ono nam daje svjetlo.
Ono je lijepo i bljeska velikim sjajem.
Ono, Svevišnji, nosi tvoju sliku.
Neka te hvale, Bože moj,
brat mjesec i sestre zvijezde,
kojima podari sjaj, ljepotu, i mjesto na nebu.
Neka te, Bože moj, hvali brat vjetar,
i zrak za vedra i oblačna i svakog vremena,
kojim izdržavaš svoja stvorenja.
Neka te hvali, Bože moj, sestra voda,
koja je tako potrebita i ponizna, dragocjena i čista.
Neka te, Bože moj, hvali sestra vatra,
kojom rasvjetljuješ noć,
koja je tako lijepa i vesela, čila i jaka.
Neka te, Bože moj, hvali naša majka zemlja,
koja nas hrani i izdržava,
koja proizvodi mnogovrsne plodove,
šareno cvijeće i trave.
Neka te hvale, Bože moj,
oni što praštaju iz ljubavi prema tebi,
što trpe slabosti i patnje.
Blago svima što ustraju u miru,
jer ti ćeš ih, Svevišnji, okruniti.
Neka te hvali, Bože moj, naša sestra tjelesna smrt,
kojoj nitko ne može izmaći.
Jao onima što umiru u teškim grijesima!
Blago onima što se nađu u tvojoj svetoj volji,
jer im druga smrt neće nauditi.
Hvalite Boga mojega i uzvisujte ga
i zahvaljujte i služite mu u svoj poniznosti!
Pjesnik poziva sve Božje stvorove da se s njime raduju suncu kojemu je dao prednost pred stvorenjima nazvavši ga bratom i gospodinom.
Mi ovom pjesmom, na ovim stranicama, čestitamo blagdan sv. Franje njegovim duhovnim kćerima i sinovima i svim nasljedovateljima njegovih kreposti.