16. obljetnica spašavanja civila
16. obljetnica izvlačenja dvije stotine civila iz obruča (14.5.1992. - 14.5.2008.)
Piše: Željko Brandić
Sredinom svibnja 1992., u danima kad su hrvatska sela bosansko - šamačke općine već prestala postojati kao naseljena i civilizirana mjesta, a zločini nad zatočenim civilima u logorima dostizali vrhunac, u danima kada su se na organiziranim pijankama „junačke pobede“ slavile do kasno u noć, i na kojima su domaći „čuvari vekovnih ognjišta“ svojoj prekodrinskoj braći razdragano čestitali na izvrsno isplaniranom i „uspešno“ obavljenom zadatku „oslobadjanja ovih prostora“, u pozadini toga slavlja odvijala se prava drama, o kojoj treba ponešto zapisati, barem toliko da se ne zaboravi.
Ono što u tim „svečanim trenucima“ „junačine“ nisu znale je, da se iza njihovih leđa, skriveno u Hasićkim šumama, na Lugovima, još uvijek nalazilo oko dvije stotine civila, uglavnom starijih i nemoćnih osoba, civila kojima nije uspjelo, zajedno sa ostalima, na vrijeme krenuti prema Grebnicama!
Već ranije, slavlja „osloboditelja" najviše je mutila činjenica da se, početkom agresije, većina branitelja i civila uspjela spasiti. Resursa za klanja i mučenja više nije bilo u izobilju, bar ne onoliko koliko se željelo, a i ono što se eventualno još pronalazilo po logorima umanjivalo se velikom brzinom, tako da je i „užitaka“ iz dana u dan bivalo sve manje.
Drama o kojoj je riječ, akcija izvlačenja civila, odvijala se 13. i 14. svibnja 1992. godine. Pod okriljem noći, u gotovo nemogućim uvjetima, od Velikog sokaka u Jelasu prema Grebnicama, vođena nekolicinom hrabrih hasićkih bojovnika, pripadnika 104. brigade HVO-a, krenula je kolona od preko dvije stotine ljudi, izvlačeći se iz obruča. Bolesni i nemoćni voženi su u kolicima, nošeni na nosilima, na leđima...
Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja prolaska između rovova, pod silnom paljbom, u noći 14. svibnja napokon im je, uz pomoć branitelja sa slobodnog dijela grebničke bojišnice, uspjelo zavarati neprijatelja i pronaći put koji je vodio ka slobodi!
Kako se većina civila i njihovih spasitelja, pod okriljem noći i u dugačkoj promrzloj koloni, praćena neprestanim vatrenim djelovanjima, bez ijedne žrtve uspjela izvući - ostalo je tajna do danas. Nijedan učesnik te drame još uvijek se, unatoč opetovanim pozivima, nije javio za riječ.
Možda stoga što ni ta akcija, koja je u suštini humano djelo i jedan od najsvjetlijih primjera iz domovinskog rata, nije protekla bez tamnih mrlja. Mrlja koje su zasigurno ostale na savjesti pojedinim učesnicima te akcije. Oni koji znaju nešto više o toj akciji spašavanja, naročito sudionici - izravni svjedoci, znaju o čemu je riječ.