Gdje je nestao Bosanski Šamac?
Condor je već odavno izgubio krila i ne leti, stara biblioteka samo što se ne uruši, stari sat je još uvijek tu ali imam osjećaj da je i njemu odzvonilo…
Piše: Ivica Sarić
Prije dva i pol mjeseca opet me put donese u moju čaršiju. Bosanski Šamac. Nekada ponosni gradić bogate Bosanske Posavine, s kojim smo se dičili kad god smo krenuli barem korak preko Save ili Bosne. Gradić u koji smo se uvijek vraćali punim srcem i koji nam je vazda nedostajao.
Ovaj put tog osjećaja nije bilo, osim one neodoljive želje da prođem njegovim ulicama i predivnih uspomena, sve drugo je (barem što se sadašnjosti tiče) izostalo. U srcu nekakva jeza, nikoga poznatog na ulici, naplatiše mi parking (tamo kod daščare - koje nažalost više nema)…
Kod Pucvale (Kadirova berbernica) sjede dva čovjeka, neki klinci igraju ulični šah (koji je moj stric Pejo tu postavio) a to vam je tačno ispred kavane Zeleni Vijenac (tu je sada šahovski klub). Naručih ćevapčiće (kod Pucvale-naravno), Sarajevski kiseljak i poslije kavu sa šlagom, i sa ćeifom se zavalih u udobnu stolicu na terasi. Sam sebe uhvatih gdje se zagledam ljudima u face s namjerom da nekoga prepoznam.
I tako ubih skoro dva sata, a prepoznah samo šamačku legendu Majora, još uvijek vedrog ali dosta propalog čovu. Pogled na mramorni spomenik podignut prije par godina i na naziv ulice u kojoj sam sjedio natjeraše mi knedlu u grlo. U mislima pokušah stvoriti staru, dobru sliku moje čaršije… Evo tu na desnoj strani bio je Čardak, odmah do njega Pharos, pa Tri jagode, zlatarna i na kraju burekdžinica… A sa druge strane ulice kiosk, petnaestak kanti za smeće, stalci za bicikle, desetak bagremovih stabala nad koje se, kao kišobrani, nadvijaju stogodišnji kestenovi… I naš lijepi park kojeg sam ja uvijek zvao Burburin park (‘ko je šamčanin shvatiće zašto)…
I tu mi nekako pogled odluta prema mostu i Prudu…nikoga nema da dolazi iz tog pravca. Nema više reklamne table Beko, niti stare apoteke, Condor je već odavno izgubio krila i ne leti, stara biblioteka samo što se ne uruši, stari sat je još uvijek tu ali imam osjećaj da je i njemu odzvonilo…
I tako sjećanja i stvarnost zaratiše u meni, zbuniše u meni i ono malo logike što mi osta, pa dođoh na ideju da i ja vas malo zbunim sa par riječi koje namijenih za naš Rječnik (ako ga nekada bude, u svakom slučaju - da se ne zaboravi):
tefter-bilježnica
teka-bilježnica
vagres-level (horizontala)
havaz-zrak,
plajvaz-obična olovka,
fangla-zidarska alatka,
fruštuk-doručak,
čajo-čovjek koji ureduje na svadbama,
mušmula-vrsta voća,
astal-stol,
nagrabusiti-nadrljati (nastradati),
ofuriti se-opeći se,
štokrla-obična drvena stolica bez naslona,
polutan-mješanac,
zeljo-vrsta graha,
ege-alatka za oštrenje,
belegija-kamen za oštrenje,
halabuka-nevrijeme (kaos),
riljati-raditi teško,
burek-pita sa mesom (ali samo sa mesom),
đevrek-vrsta kolača,
piriz-vrsta dječje igre,
čatma-pokrivanje kuće,
kuvačiluk-ljudi koji učestvuju kod pripreme i serviranja hrane i pića (najčešće svadbe),
polopura-propalica, skitnica,
fukara-propalice, skitnice, totalni siromasi…
poguzija-osoba koja samo misli da se okoristi na bilo koji način,
dinar efendija-osoba pohlepna za novcem,
prakator-civilna osoba koja pomaze svećeniku u obavljanju crkvenih poslova,
nobet-crkveni porez,
kajdanka-bilježnica za note,
ušnjaci-naušnice(minđuše)
trempe-def
dvojnice-duvački muzički instrument
dokundisati-dosaditi
lipsati-iscrpljen
kožnara-pučki naziv za kožnu loptu
