Baština koja propada i nestaje
Vjerojatno najstariji koš za skladištenje kukuruza u našim selima, a koji tijekom rata nije potpuno uništen, nalazi se na ostatcima hasićkog imanja age Ibrahima Hadžialijagića, u zaseoku Šinko.
Piše: Josip Sarić
Graditeljska baština u našem selu neumitno propada. Dokaz tome je vjerojatno najstariji koš za skladištenje kukuruza u našim selima, koji se nalazi na ostatcima aginog imanja u zaseoku Šinko a koji tijekom rata nije potpuno uništen.
Koš je bio vlasništvo hasićkog age Ibrahima Hadžialijagića, pok. Huseina rodom iz Modriče i njegove žene Jasminke (Jase) koja je umrla u Kölnu, Njemačka.
Aga Ibrahim je umro davne 1962. godine i imamo malo podataka o njemu. Mnogi stariji se još uvijek sjećaju tog čovjeka, a mlađi se sjećaju njegove žene Jase, aginice. Devastirani koš, štala od greda i zidanog materijala, te stari svinjac izraz su posavske arhitekture koja polako nestaje.
No, uvijek je lijepo podsjetiti se načina na koji su živjeli naši stari, i pokušati da se to sačuva od zaborava.
 |
 |
 |
 |
