Na rubu provalije
Stotinjak povratnika u Donji Hasić, nerazumnom je politikom podjele na ''naše'' i ''druge'' dovedeno pred sam rub provalije. Čeka se samo netko tko će reći: Drugovi, ovako više ne ide. Moramo učiniti odlučan korak naprijed. A odlučan korak naprijed već je napola učinjen: Noga je podignuta, visi u zraku i ostaje samo da se spusti.
Piše: Željko Brandić
Složna braća kuću grade, a nesložna je razgrađuje – ova narodna poslovica ima duboku društvenu poruku: Jedan cvijet nije cvijetnjak, ali mnogo puta po jedan cvijet čini cvijetnjak.
U Hasiću, na sreću, ima dosta cvjetova (povratnika), ali od cvijetnjaka, na žalost, ni traga.
Hasićani su podijeljeni. Podijeljeni na ''naše'' i ''druge'' (drugoklasne, pa i trećeklasne).
S jedne strane Mjesna zajednica i obnašatelji vlasti u selu sa svojim ''simpatizerima'', na drugoj Udruga Hasićani sa svojim vođstvom i vlastitim ''simpatizerima'', a između njih zbunjeno, pa i preplašeno pučanstvo (povratnici).
Deponija - uzrok podjele
Podijeljenost se ponajviše osjeća kada je u pitanju divlja deponija smeća u Donjem Hasiću. Na jednoj strani Udruga Hasićani, koja se "bori" da se smetlište dislocira i sanira. Njihove metode vođenja "borbe" većini Hasićana su zasad, na žalost, nepoznate ili u najboljem slučaju nerazumljive. Utisak je da se sve prepušta slučaju i da se reagira onda kada je već kasno - kao u slučaju istovarivanja nekoliko tona zaraženog krumpira kada su mediji pozvani da snime već odbačeni zaraženi krumpir.
Na drugoj strani mjesna vlast, koja opet vodi svoju politiku: smetlište treba zatvoriti, a dok se to ne učini (kada će, ne zna se), pristupni put smetlištu treba biti kroz Sarića sokak, a ne kao dosad kroz Jelas. Dakle, za mjesnu vlast trenutačno je najvažnije pitanje puta kojim će se smeće dovoziti. Nejasno je zašto, ako smetlište i dalje ostaje tamo gdje jeste - stotinjak metara od prvih kuća.
U ovom, ali i u mnogim drugim slučajevima, sve se svodi na međusobna prepucavanja, pa tako imamo jednu stranu koja za drugu kaže da ''puno pričaju, a ništa ne rade".. Slično se čuje i na drugoj strani. I blizu su istine. I jedna i druga strana ''moćne'' su samo na riječima. Djelima ni traga. Jer, smetlište je i dalje tamo gdje jeste. I svakim danom sve je veće.
Ne žive od svojih uspjeha, nego od tudih neuspjeha
Obadvije strane, kako se čini, ne žive od svojih uspjeha, nego od tuđih neuspjeha. Neuspjeh drugoga naš je uspjeh. Tako je Mjesna zajednica organizirala turnir u nogometu, a Udruga Hasićani se, prema tvrdnjama organizatora, svojski potrudila ''minirati" događaj. Naime, na dan održavanja turnira na stadionu se nije pojavio određen broj prijavljenih ekipa niti je bio očekivani broj gledatelja - za što su, prema tvrdnjama organizatora turnira, ''zaslužni'' pojedinci iz Udruge koji su ''išli po selima govoreći kako turnira neće ni biti''. Za osvetu (?!), iz mjesne zajednice se, prema tvrdnjama iz Udruge Hasićani, priprema bojkot turnira kojega dva tjedna kasnije organizira Udruga. Tužan, ali istinit primjer načina funkcioniranja obadviju strana!
Politicka podobnost - alfa i omega svega
Da bi sve bilo još tragičnije, u ''modu'' je ponovno uvedena politička podobnost. Politička podobnost, toliko omražena u socijalističko vrijeme, transferirana je u mjerenje količine domoljublja (točnije ''hasićoljublja''), pa je postalo jako važno jesi li član ove ili one političke stranke tj. jesi li podoban. Kvalifikacije i stvarna znanja i sposobnosti potisnuti su u drugi plan, stranačka (HDZ, NHI, HSS ) pripadnost alfa i omega svega. Ako nisi uz nas, onda si protiv. Ako si protiv, ne trebaš nam (pa ni u Hasiću, samo nam smetaš u provođenju naše politike).
Nadalje, svi se za svakoga pitaju tko ga plaća, tko ga je kupio, tko mu je sponzor? Mladi (Bogu hvala, ima i takvih!) se boje uključivanja u politiku, jer znaju da su promatrani. Stariji isto tako. Za svakoga koji se angažira, ljudi se pitaju iz koje institucije je plaćen? Aktivist ili stranački čovjek? Lijevi ili desni? Samostalni "umjetnik" sustava ili istiniti rodoljub?
Žalosno, ali istinito. Stotinjak povratnika u Donji Hasić, nerazumnom je politikom dovedeno pred sam rub provalije. Čeka se samo netko tko će reći: Drugovi (gospodo?), ovako više ne ide. Moramo učiniti odlučan korak naprijed.
A odlučan korak naprijed već je napola učinjen: Noga je podignuta, visi u zraku i ostaje samo da se spusti.
Kome je sve ovo potrebno? Radi čega se narod vodi u provaliju, odakle nema povratka?
Kada ćemo shvatiti da pojedinačno ne možemo uraditi velike stvari, ali zajednički možemo učiniti čudo?!
I dok se mi svađamo, žalosna statistika povratka pokazuje da je i povratka i povratnika iz godine u godinu sve manje (podaci se odnose na župu Tišina, u statistiku je uključen i Donji Hasić).
TIŠINA
Broj osoba 1991. = 5.982
Broj osoba 2007. = 445
Broj osoba 2008. = 517
Broj osoba 2009. = 441
Broj osoba 2010. = 425
Razlika u broju osoba 2009./2010. = minus 16 osoba
Broj obitelji 2008. godine = 179
Broj obitelji 2009. godine = 167
Broj obitelji 2010. godine = 168
Razlika u broju obitelji 2009./2010. = plus 1 obitelj
Krštenih u 2010. godini = 3
Umrlih u 2010. godini = 12
Ovo su, ujedno, i rezultati naših podjela i nejedinstva. Nije li vrijeme da se okanemo političkih i inih prepucavanja, nesloge, i da se okrenemo zajedničkom radu na povratku?
Reagiranja
I.B., 23.08.2011.
Cesti sam posjetilac posavskih stranica jer sam i sam Posavac (Hasicanin). Citajuci sto je Zeljko napisao 15. kolovoza 2011. nije me zacudilo nista, jer je tako bilo uvjek. Takvi smo mi ljudi. Jedne smo vjere i jednako mislimo ali zajedno nikako (rogate u tor nikako) .Otisao sam iz Hasica 1973. godine, kakoje bilo tada izgleda da je i danas. Bolje bi bilo da se ostavimo kritiziranja, pametovanja i ruganja (mismo dobri u tome) da se nesto radi. Daj jednom probudimo se, slozimo se, mislimo na buducnost, da nasa zupa ozivi. Mislim da je nasa zupa zasluzila puno toga vise. Zupa nas je odgojila a i zaduzila da nikad ne ostane sama. Lijepo je vdjeti Hasicane kako se vesele, a na ovoj stranici samo troje Hasicana (Zeljko,Ruzica i Ico) gdje su ostali (sramota!). Pozdrav svim zupljanima a posebno Hasicanima od I. B.
N.N., 16.8.2011. (ime autora poznato uredniku)
Tekst ''Na rubu provalije'' konacno pogadja u srz...na njemu sam ti htio iskreno i od srca zahvaliti..sve o cemu govoris razlog je zasto mi se svaki put kad idem tamo gdje mi dusa odmara, zeludac okrece. Mucno je gledati kako oni koji trebaju biti zvijezde vodilje (pri tome necu imenovati nikoga, al cinjenica da nitko nije cist), postali su sitne interesdzije koje zavadjaju i od kojih treba bjezati a ne s njima provoditi vrijeme.
Nazalost oni koji trebaju ovaj tekst procitati vjerojatno nece - povratnici, jer nisam siguran koliko znaju s ovim tehnologijama, a ovi drugi vjerojatno ce te pribiti na kriz, jer njima ne valja talasanje. Samo znaj da nas ima puno koji razmisljamo kao i ti, ali opet prevladava nasa sutnja tako poznata za nase ljude.
Ja sam o ovome nekoliko puta pricao odredjenim ljudima, al nema tu vajde, svako i dalje po svojoj politici udara..
Hvala ti na iskrenosti i samo nastavi tako, znam da za to treba volje i vremena, al vjeruj da vise ti cinis za one dolje kad si u Austriji (kao i mnogi drugi), nego oni koji su dolje cijelo vrijeme..
Hvala!
