Starica iz Bosanske Posavine
Najnovija, dosad neobjavljena pjesma našeg posavskog pjesnika Jose Špionjaka
Usamljena, krhka zdravlja,
Najstarija osoba našega sela,
Tihim se glasom javlja
I blago smiješi baba Jela.
Junakinja prava, živa knjiga,
Mnogo je priča u nju stalo,
Najviše tuge, sjete i briga,
A veselih stvari nešto malo.
U slike nedužnih snova,
Prodire grobova tama,
Dok drvo križa bilježi slova -
Roditelja nema, ostaje sama.
Crne je noći sjena duga,
Tako se to mladoj duši čini,
Duža je samo ona druga,
Pustoga groba u tišini.
Tvrda je kora kruha,
Ako ga tuđa ruka nudi
I nećeš naći željenog sluha,
Kada ti srce za nečim žudi.
Kad vjetar odnese kletvu,
Te crne nevolje dogori svijeća,
Pohitaj spremno u žetvu,
Tamo te čeka sreća.
Sirotice mlade ovo je zbilja,
Ona je kao pustinjska kap rose,
Postat će vrijedna svoga cilja,
Čestiti momci da je zaprose.
Činilo se da je kraj svih muka,
Da oblaci sreće sa neba slaze,
Pružena joj bješe vjerna ruka -
No sve odlazi na ratne staze.
Bezdušna sila ljubav otima,
Na tuđi front je šalje,
Za koga Hrvat krvcu lije,
Tisuće milja od doma dalje?
U vrtlogu strave,
Anđeo pakleni viče -
Mrtav je Bog, sad jači slave!
I omču krišom primiče.
Pet dugih ljeta očajanja,
Gorko pritišću srce njeno,
U kojim svoju ljubav sanja,
Nadajuć se vjerno i iskreno.
Došao je željno čekani dan,
Nakon vihora ratnog,
Java je postao Jelin san,
Iz nekog doba zlatnog.
Kad uho čuje zvona,
Te lice umije rijeka Sava,
Skuje se čvrsta spona,
Što nikad ne jenjava.
Gdje jedu djece dvoje –
Tako narod veli,
Tu može i troje,
I svi su veseli.
Sinove i kćeri goje,
Prkoseć tmurnom stanju,
Gorkim se znojem znoje,
Predani skromnom imanju.
Jesi li rodila njivo,
I ti voćnjače stari?
O tome čovjek je snivo,
Štujući ove čari.
Bose su noge čvrste,
Rodna ih gruda nosi,
Ponos te ljudske vrste,
S vremenom teškim se kosi.Pojaviše se zanesenjaci,
I kroje svijet po svojoj mjeri:
Nauku staru, kažu, baci,
Oslonac ne može biti u vjeri.
Za jedan sitan novčić mali,
Učini netko pogrešan korak,
Čulo se kako se javno hvali:
Moj život više nije gorak.
Da li je to neka kušnja kleta,
Nebeskih tamo gospodara,
Kojima patnja ovoga svijeta,
Samo udobnu zabavu stvara?
Pokora vama, pokora! -
Deru se glasno ništarije.
O, Bože, zar sudit mora,
Tuđinska volja, kao i prije?
Gluho je moćnika uho,
Spoznaja poprima čudan oblik ,
Zavedeni nekim novim duhom,
Narodne duše ne čuju krik.
Može li čovjek nejak,
Nosit se sa takvim zlom,
Nije li dušman prejak,
Što gazi našim tlom?
Vjera u život i u Boga,
Zakon je stari bio,
Narod se držao toga
I drugo nije htio.
Molitva zvuči kao bol,
Izapran dugim plačem:
Zaštiti, Bože, obiteljski stol,
Udari nevolju ognjenim mačem!Ljubav vagala nije,
Niti je računat htjela,
Živjeti drukčije ne umije,
Daje se naprosto cijela.
Život otvara nove stranice,
Na jednoj o smrti sinova piše,
U bolu se grči majčino lice,
Dok suze liju poput kiše.
Možda bi ovdje kraj,
Spomena ovog bio,
Al' gle, paklenog zmaja,
Kako se vješto krio.
Kad narod pravo steče,
Da smije reći ono što želi,
Tuđe mu sile naum priječe
I kažu nek se iz doma seli.
Mora li, dragi Bože,
Ta teška pošast rata,
Toliko krvava biti,
Baš uvijek, u zemlji Hrvata?
Za blagdan Uskrsa devedesetdruge,
Dođoše oni što služe tami,
Nastalo je vrijeme velike tuge,
Bolno su umirali tada dani.Zašutjele su ulice mnoge,
Napuštena je gruda otaca,
Tko će čuvati ideju sloge,
I posjetiti grob mrtvaca?
Nepresušiv je izvor vode,
Što zemljom posavskom teče
I neugasiv zov slobode -
Kako to mudrost stara reče.
Veliki teret podnose pleća,
Strpljivo poput Savskoga mosta,
Ufajuć se čvrsto, doći će sreća,
U liku nekog dragoga gosta.
O, sudbino, koja mnogo uze,
Rastjeraj konačno sluge mraka,
Da između dvije gorke suze,
Slatkoga sunca stane zraka.
Nek podupru nebeske sile,
Nejaka čovječja pleća,
Te zapjevaju gorske vile:
I ovoj zemlji doći će sreća.
Užurbano lete uplašene ptice,
Ispod zvijezda koje se smiješe -
Da li su čule vapaj sirotice,
Hitaju li tamo da je tješe?
Molitvom se bori protiv samoće,
Sjedeći na svome rodnome pragu,
Čini se, starica naša, poručiti hoće:
Ne zaboravite, posavsku, zemlju dragu!
Joso Špionjak
