U mislima
U mislima mojim
Još si uvijek tu…
Šćućurena u kutu kao mali psić
prepadnut grmljavinom,
Nevina i blaga
… kao prvi snijeg.
Vjetar te nosi
I baca te na sve strane,
Kao da ti neda
da se prilijepiš uz mene.
Uvenućeš…
siguran sam u to,
Jer ‘ko će osim mene
da te ljubavlju zaljeva?
Jesam li ti rek’o…
Posjekli su onu našu lipu,
Čak su joj i žile povadili…
Djeca se ne igraju škole
Betoni i stepeništa su čista…
Korov je tamo
gdje bi trebalo da raste bostan…
A ja…?
Ja se još uvijek igram,
I sanjam.
Kako to misliš što sanjam?
Pa sve…
sve onog bez čega ostah.
Jer što da sanjam o nečemu čega imam…
Pa dobro reći ću ti al’ to sačuvaj za sebe…
Sanjam blišku, hrastik…
Lugove i vrbe,
Lipe i bagremove……..
Onu prašinu sa cesta,
Naše ljude,
Platone i kočijaše,
Kazan sa rakijom
Kulenovu seku,
Zvonik sa tišinske crkve
Arterac stari……..
Ma Posavinu čitavu,
Žendrag, Bosnu, Savu…
Al’ molim te to nek ostane među nama…
Jer šta bi rekli ljudi da me vide uplakana?
Da sam izgubio skoro sve na ovom svijetu???
Možda jesam…
Ivica Sarić
