ODŽAK, 13. lipnja 2009 - Na mjestu gradskoga groblja u Odžaku organiziran je zajednički ispraćaj posmrtnih ostataka stradalih 16 Bošnjaka i Hrvata, brutalno ubijenih u srpskom logoru „Magacin“ u Crkvini.

Zajedničkom ispraćaju sudjelovali su obitelji žrtava,njihova rodbina, predstavnici Udruga Domovinskoga rata, dužnosnici svih razina vlasti, vjerski dužnosnici, predstavnici međunarodnih organizacija, građani. Među ostalim bili su Sulejman Tihić, predsjedatelj Doma naroda Parlamenta BiH inače jedan od svjedoka srpskih logora, Živko Knez savjetnik hrvatskog člana Predsjedništva BiH Ive Komšića, Marko Jurišić i Amor Mašović ispred Instituta za nestale osobe BiH.

Nakon 17 godina neizvjesnosti i agonije, obitelji žrtava konačno mogu na dostojan način ispratiti članove svojih obitelji. Vlada Županije Posavske-Ministarstvo branitelja Županije Posavske, općina Odžak i općina Domaljevac-Šamac, Udruge iz Domovinskoga rata i obitelji poginulih organizirali su komemoraciju, zajednički ispraćaj uz prigodne sadržaje na gradskome groblju Odžak.

Prigodne riječi tom je prilikom uputio načelnik općine Luka Jurić , predsjednik Organizacijskoga odbora za upriličenu komemoraciju Mijo Matanović, predsjednik Vlade, Vlado Blažanović, ratni zapovjednik 104 HVO brigade i Sulejman Tihić, predsjedavajući Doma naroda Parlamenta BiH.

Govor Luke Jurić, načelnika općine Odžak

„Poštovani članovi obitelji žrtzava strašnoga zločina, cijenjeni gosti, dragi sumještani.

Bosanska Posavina je kroz svoju povijest plaćala strahovitu cijenu ljubavi ovdašnjih ljudi prema rodnoj grudi. Evo i danas smo sudionici svjedočenja te istine.
Nadam se da će nedavna identifikacija i skori ukop donijeti mir dušama osoba koje danas israćamo a vama članovima njihovih obitelji spokojno saznanje i mogućnost da se na njihovim, sada znanim, grobovima okupimo.

Ovo je trenutak i mjesto da se još jednom kaže: Ovi nevino ubijeni ljudi zaslužuju istinu i pravdu. Istina je, da ih je ubila srpska ratna neman, a pravda... nju još čekamo!

Sa ovoga mjesta svi zajedno pozovimo odgovorne da se za ovaj, i sve druge zločine počinitelji privedu pravdi. Vi pred čijim smo lijesovima, svojim ste životima učvrstili tlo na kojem stojimo.

Molim se Velikom Bogu za pokoj vaših duša.“

Govor Mije Matanovića, predsjednika Vlade Županije Posavske
„Dragi i cijenjeni članovi obitelji žrtava srpskoga zločina iz logora Magacin u Crkvini, poštovani branitelji pripadnici Udruga iz Domovinskoga rata, uvaženi dužnosnici svih razina vlasti, vjerski službenici, predstavnici medija, dame i gospodo, tužni skupe.

Dopustite da Vas u ime Organizacijskoga odbora sve pozdravim i zahvalim za ove trenutke Vaše pažnje kojom s dužnim poštovanjem na ovoj komemoraciji u gradu srpskog materijalnog zločina odamo dužnu počast žrtavama srpskoga zločina iz logora Magacin u Crkvini.

Nakon 17. godina šutnje, iskapanje 16 svjedoka istine vrijeme je da potvrdimo da se u Posavini dogodio zločin nad Bošnjacima i Hrvatima sa preblagom kaznom i posljedicom progona 100-njak tisuća nesrpskog pučanstva samo sa prostora Bosanske Posavine.

Žrtve zločina koje zatočiše a potom brutalno umoriše su ljudi koji su toga dana zatekli u Šamcu bilo zbog poslovnih obaveza ili zbog proputovanja, a pravi razlog zašto su okrutno mučeni i zvjerski ubijeni, osim što nisu pripadnici srpskoga roda, zasigurno nije poznat nikome kako tada tako i danas.

Izražavajući sućut obiteljima žrtava srpskoga zločina molim Svevišnjeg da im podari milost Pravednika, članovima obitelji konačnu spoznaju o stradanju svojih najdražih a svima nama ovdje nazočnim na trajni spomen i sjećanje na žrtve srpskoga zločina iz logora „magacin“ u Crkvini.

Spokoj vječni daruj im Gospodine.“

Govor Vladimira Blažanovića, jednog od zapovjednika 104. brigade HVO-a

„Poštovane obitelji naših poginulih prijatelja,
teško je je bilo što reći a ja nisam onaj što piše ono što će reći ali kada imate slika kao što je ja sada imam pred sobom, jako je teško naći prave riječi pa ću započeti stihom „Zaustavi se vjetre pita bi te nešto“..., a što bi ga pitao:

Tisuću pitanja postavio bih međunarodnoj zajednici, zašto zbog čega, zbog koga mučki ubiti ljude koji nisu imali prigode da se obrane, to su činili selekcijom, tebe hoću – tebe neću. Koji to um može uraditi? Samo onaj koji je to i uradio. Očekivali su odmazdu sa naše strane kada se to dogodilo. Čim smo dobili informaciju, u tom trenutku imali smo nekoliko tisuća zarobljenih, ali nikome nije smjela faliti dlaka s glave jer mi nismo oni a njihovo se djelo vidi tu pred nama. Vama gospodo iz civilnih vlasti neka ova slika ostane u trajnom sjećanju da imamo obvezu prema obiteljima ovih poginulih a vi gospodo iz međunarodnih institucija kada niste htjeli, mogli naći snage i pameti da spriječite i zaustavite ovo, nađite bar toliko hrabrosti i budite toliko korektni pa sankcionirajte one koji su to učinili.

A Vama, dragi moji prijatelji, želim da Vas ova zemlja, ma gdje bili sahranjeni, prihvati i prigrli onako kako ste i vi nju prigrlili.“

Govor Sulejmana Tihića – Predsjedatelja Doma naroda Parlamenta BiH i svjedoka srpskih logora

„Ja želim danas da svjedočim u svoje ime i u ime onih žrtava koji su prošli torture tih logora a koji su hvala Bogu ipak preživjeli.

Želim da svjedočim da ovi ljudi koje danas ispraćamo, naši sugrađani, sve su to bili pošteni ljudi koji nikada nikome ništa nisu nažao učinili.

Oni su ubijeni samo zato što su bili druge etničke ili vjerske priopadnosti. Ubijeni su zbog nekih suludih ideja velike Srbije, ideja da ljudi različiti etničkih i vjerskih pripadnosti ne mogu živjeti zajedno.

Zato i danas ovdje treba da se obavežemo da ćemo sve učiniti da takve ideje pobjedimo i nikada ne dođu ponovo na scenu, da učinimo sve kako se ova teška prošlost ne bi ponovila.

Danas se isto tako treba da se obavežemo i kažemo da ćemo sve učiniti da odgovorni za ove zločine i brojne druge zločine budu procesuirani i kažnjeni, da svi nestali budu pronađeni i dostojanstveno sahranjeni.

Isto tako zbog suživota, zbog budućnosti treba da kažemo da ćemo raditi sve da rješavamo naše probleme, probleme sadašanjosti i budućnosti i zbog ovih žrtava kako se ovakva prošlost više nikada i ona ovom ali niti na bilo kojem drugom u BiH ne bi ponovila.

Neka im je slava i rahmet. Neka im je laka Bosanska zemlja.“

Govor Ive Balukčić, župnika u Odžaku

Dragi prijatelji, došli smo da bismo ovim ljudima iskazali posljednju počast da bismo počastili njihov život i smrt. Stojimo ovdje pokraj mrtvih tijela koja su nam od njih ostala.

Mi kršćani upravljamo svoje oči na križ Isusa Krista i vjerom koja traga govorimo - ovo nije svršetak.

Naš Bog je Bog živih. Mrtva tijela odlaze, a ostaju nam imena ovih ljudi. I ta imena spominjemo prijateljskim, rodbinskim i sinovsim poštivanjem i molimo: Gospodine Bože, sjeti se njihovih imena što su ih od ljudi primili. Po kojima ih prepoznajemo i nakon njihove smrti. Imena što si ih ti upisao dlanom svoje ruke. U znak naše nade što će bog ovim osobama iznad svega dati besmrtan život i dok je svjedočanstvo naše vjere uskrsnuće blagoslivljam ova mrtva tijela - u ime Osa, Sina i Duha svetoga. Amen.

Govor Efendije Fahrudina Mujanovića, glavnog imama islamske zajednice u Odžaku

Danas je moje i vaše ime Čovjek. Čovjek koji je najljepše Božje stvorenje, a sve ovo je počinio opet baš čovjek. Čovjek koji je ovo počinio je, ja ne znam kako bih ga nazvao i prozvao. Ne znam koje ime mu priliči. Možda mu ime nije ni važno, jer u ovom trenutku Bože tebe molim, jer da onoga kako kažeš, ko ubije jednog čovjeka čeka težina kazne kao da je ubio cijelo čovječanstvo.

Bože, molim te da ih kazniš svojom najvećom kaznom na ovome i na idućem svijetu. I oprosti mi Bože što te molim za kaznu, ali oni su to zaradili. Njihova djela su razbacane kosti čovjeka po vrletima znanih i neznanih grobnica lijepe naše domovine.

Zato, molim te Bože u nas i naše generacije koje dolaze ljubav, razumijevanje i ne dozvoli da se ovoj našoj domovini i ljudima u njoj ponovi ovo niti bilo koje drugo zlo. Proći će vrijeme brzo i ovo koje je pred nama.

Dužni smo sa posebnom pažnjom sjećati se ovih, ali i drugih koji smo danas ovdje. Oni više svojih dužnosti nemaju. Sve što su imali ostavili su nama u imanet. Svoj život, svoju porodicu, ali svoje ime. Doskora mi nismo znali njihova imena, ali su zato oni dobro znali naša. Bože kako bih ovoga časa mogao saznati, a vjerujem da i vas sve za trenutak zanima, šta li oni misle o nama? Šta li bi nam htjeli kazati? Poručiti ili čemu bi nas htjeli podučiti?

Najveće blago koje nam je Bog dao je život. Ovi s imenom i oni koji još uvijek nemaju svog imena, bar ih mi ne znamo, svojim životima su nas zadužili. Između ostalog da pamtimo uvijek zašto oni nisu među nama živima. I zato molim te gospodaru naš ne dopusti da nas zavara uspjeh ili poraz baci u očaj.

Podsjećaj nas stalno da je neuspjeh iskušenje koje predhodi uspjehu. Gospodaru naš, nauči nas da je tolerancija najviši stupanj moći, a želja za osvetom prvi znak slabosti. Gospodaru naš, ako nam uzmeš imetak ostavi nam nadu, ako nam podariš uspjeh, podari nam snagu volje da savladamo poraz. Ako nam uzmeš blagodat zdravlja, podari nam blagodat vjere. Gospodaru naš, podari nam snagu izvinjenja da se ogriješimo o ljude, a kad se ljudi o nas ogriješe podari nam snagu oprosta. Gospodaru naš, kada mi zaboravimo tebe nemoj ti zaboraviti nas.

Neka nađu mir u Dženetu i raju i neka u miru krenu u svoja vječna prebivališta.

Nakon vjerskih obreda obitelji su preuzeli posmrtne ostatke svojih najmilijih a, pokope organiziraju u mjestima svojih prebivališta.

„Organizacijski odbor se zahvaljuje svima vama, rodbini prijateljima, poznanicima i susjedima, svima koji su se odazvali na komemoraciju i zajedničkim ispraćajem upriličili visoke vojne i civilne počasti, da svi zajedno podijelimo bol i tugu.

Hvala i dragom Bogu što je podario razum i osjećaj za nevino stradale, onima koji su pomogli da se napokon utvrdi točna lokacija gdje se nalaze njihovi posmrtni ostatci.

Hvala svim institucijama koje su sudjelovale da bismo došli i ovdje dočekali ovaj dan; Vladi Županije Posavske, općinama Odžak i Domaljevac-Šamac, oružanim snagama BiH, predstavnicima vjerskih zajednica, medicinskom timu za exhumaciju sa doktorom Antom Blažanovićem, i neka mi ne zamjere ako sam propustio koga da pomenem.“

Tekst i fotografije: Đuro Kesić i Mato Bičvić (www. domaljevac.com)

Ubijeni i nestali Hrvati 1992.-1995. Hasic online objavljuje cjeloviti popis ubijenih i nestalih Hrvata s podrucja današnje opcine Bosanski Šamac u razdoblju od 1992. do 1995. godine...
>>> više

Ubijeni i nestali 1941.-1991.

U spomen na sve stradale župljane župe Majcinstva BDM koji su izgubili živote u Drugom svjetskom ratu (1941.-1945.) i u vremenu nakon Drugog svjetskog rata (1945.-1991.)...