Tko sada šuti, neka zašuti za vazda!
Gornja Crkvina - Jama
I vidjeh opet, ko još ovog jutra, duboku jamu, juce iskopanu...
Piše: dr. Ružica Sarić-Šušnjara
I vidjeh opet, ko još ovog jutra,
Duboku jamu, juče iskopanu.
Napregnuh sluh da čujem, kad unutra
Uz tupi udar prve žrtve panu.
Oštrom svijesti odlučih da brojim:
Ja, pedeseti, što u redu stojim.
Čovjek iz jame jeco je ko dijete,
Tek priklan; cikto jezivo mu glasak.
Strepih da račun moj se ne pomete.
Tad buknu u dnu bezdna bombe prasak.
Tlo se zaljulja. Klonuće me svlada.
Nestala u spas posljednja mi nada.
«Jama»,II, IV,Ivan Goran Kovačić
Nema prikladnih riječi da čovjek opiše burne osjećaje pri saznanju o crkvinskoj jami.
Kao da su uzalud sva upozorenja kroz povijest, kao da izjave u smislu «ne ponovilo se», nekim nazovi ljudskim bićima ne znače ništa.
Tragedija povijesti se ponavlja svakodnevno. Jame strave uništile su zadnje zrno ljudskoga u čovjeku.
Mi obični smrtnici, duboko suosjećajući s najbližima čije se kosti iskapaju u gornjocrkvinskoj jami, nemamo boljeg izraza, nego onog kojeg je pjesničkom tugom i stravom izrekao, na isti način zatrti, hrvatski pjesnik Ivan Goran Kovačević, u nenadmašivoj poemi univerzalne vrijednosti ,«Jama».
Kao vjernici pokušavamo se izdići iz neprebola, ljuti na pripušteno zlo
«svađamo se» s Bogom, ali pokušavamo, makar kako bilo krvavo i bolno, čuti onu tako teško shvatljivu i prihvatljivu Kristovu maksimu «Novu vam zapovijed dajem! Ljubite i neprijatelje svoje».
Dok ispisujem ove riječi ispitujem savjest koliko sam istinska kršćanka
i koliko mogu slijediti Kristov nauk bez ostatka, bez ali, bez kompromisa.
Prebirem knjigu «Oče naš iz Hrvatske» , s motom
«Nevremenu, za koje te, Oče molimo da bude zauvijek za nama».
Stihovi, Maje Lovrinović iz Sarajeva, su «vrisak do neba, grčevit pokušaj da se ljudi trgnu iz krvavoga košmara», ona i kroz dubiozu («ako jesi na nebesima»),
grca i moli. Divovski se bori sačuvati nauk svojih roditelja «da se od mržnje i osvete ne živi» te da «u mržnji izgaraš sa svojim potomstvom, a osveta te ostavlja praznim».
Te stihove dijelim s Vama, moleći da se ostvari načelo ljudske i božanske pravednosti nad dobrima i zlima.
MOLITVA ZA BOSNU
Oče naš,
Ako jesi na nebesima,
Sveti se ime Tvoje
Na čudne načine ovih zadnjih godina,
Kao i staze Tvoje Gospodine.
Dođi kraljevstvo Tvoje
U kraljevstvo moje
Sravnjeno, preklano, izmrcvareno.
Budi volja Tvoja
Protiv volje zvijeri
Kako na nebu
Tako i na zemlji.
Za kruh svagdanji preklinjemo danas.
Otpusti nam grijehe naše
Kako o nas griješe dužnici naši.
I ne uvedi nas u mržnju
Nego izbavi nas od Zla.
