Skup povratnika u znaku traženja konkretne potpore

Piše: Nada Koturić

Gornji Hasić, 11.12.2008. -U tri posljednje godine u župi Hrvatska Tišina održano je pet susreta povratnika. Povratnika je sve manje a i to su osobe treće životne dobi. Gostiju gotovo koliko i povratnika. Osmjeh na licu povratnika pri dočeku gostiju govori, nisu izgubili nadu u bolje sutra. Problemi istaknuti na susretu pak idu u prilog suprotnog. Još nisu stvoreni uvjeti za održivi povratak, nema gospodarskih projekata animiranja zapošljavanja, u javnim institucijama RS ne upošljavaju povratnike,u povratničkoj župi nemaju zdravstvene ambulante,neki od povratnika nemaju nikakva primanja a nitko ih ne obilazi , nemaju riješenu infrastrukturu i niz je drugih problema koje su predočili gostima. Unatoč tomu što je kritika župnika fra Jose Oršolića oštra i uvijek spremna prozvati odgovorne, u Gornjem su Hasiću bili Boris Belanić iz veleposlanstva RH, Ivica Kovačević iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, Ivica Matijević iz generalnog konzulata RH u BiH u Tuzli. Nisu izostali ni čelnici novoizabranih vlasti općine Šamac (RS) na čelu sa načelnikom Savom Minićem, predsjednik Općinskog vijeća Domaljevac- Šamac Branimir Mijić te fratri koji svojom upornošću u pomoći povratnika uvijek prednjače ispred drugih.

-Ovi ljudi hoće precizan odgovor kada će se stvoriti uvjeti za održivi a ne umjetni povratak, može li se na ovom području otvoriti konačno zanatska radionica, kada će im se obnoviti elektro mreža i hoće li dobiti javnu rasvjetu, može li se općina pobrinuti da vodovod stigne i do povratničkih sela, upitao je sa govornice župnik fra Joso i na kraju ostavio otvorenim pitanje:ako ova općina ne računa s Hrvatima nego ih postdaytonskim hladnim ratom dovodi do istrebljenja, neka se to otvoreno kaže. Fra Jozo Puškarić prijeratni župnik prošao je torture šamačkoga logora. Njegov govor nije imao je ozračje gorčine već utjehe i nade. Podsjetio je na nedavnu ekshumaciju u Crkvini 16 osoba, u najvećem broju Hrvata šamačke općine.-Moje su se želje ispunile jer baš u ovo predbožićno doba pronađene su kosti naših sumještana koje nakon toliko godina žele primjerenu sahranu i našu molitvu, kazao je. Minutom šutnje povratnički skup odao je počast žrtvama zločina.

-Naša su svakodnevica sahrane, sprovodi. Dajte nam nadu, animirajte gospodarstvom da se osjećamo korisnim, oživite ovaj posavski kraj, nekada najbogatije bh područje, danas tužno, prazno i siromašno. U dva Hasića tek jedna krava. Ne dozvolite da iza naših domova niču deponije koje gaze i ono malo preostalog dostojanstva. Pokažite da nismo zaboravljeni i ostavljeni, poručio je Ivica Cvitkušić koordinator pet povratničkih mjesnih zajednica župe Hrvatska Tišina. Novoimenovani načelnik općine Šamac Savo Minić obećao je punu suradnju i pomoć te istaknuo kako u njegovom mandatu neće biti zapostavljeni niti na začelju općinskih prioriteta. Pomoć su obećali i ostali sudionici skupa. Republika Hrvatska najizdašnije je pomagala taj posavski kraj, rečeno je, no i to je i dalje nedovoljno, rečeno je u Gornjem Hasiću, za održivost povratka. Hoće li novi projekti povećati broj od sadašnjih oko 400 povratnika, ostaje za pratiti na idućem, šestom susretu posavskih povratnika.

Koordinator mjesnih zajednica

Cvitkušic sa župnikom

"Župa Hrvatska Tišina preživjela je 150 godina, šest država i svi su nas tlačili, kupovali, prodavali. Sada nam je najteže. Manje nas je nego na početku. Prije sto godina kršteno je 102 djece, prije 50 godina 121 a ove godine kršteno je samo dvoje djece, vjenčan jedan par, statistika govori više od opisivanja stanja u kojem se nalazimo", kazao je fra Joso Oršolić.

Dragi prijatelji, dame i gospodo!
Lijepo Vas pozdravljam i dobro nam došli u Hrvatsku Tišinu. Konačno smo dočekali i ovu 2008. godinu, tj. 150 godina župe Tišina.
Svečanost je bila na visini, barem je takav dojam: pripravljali smo se skoro cijelu godinu, posebno pred sam patron. Datum nam je, kao od Boga darovan, upravo pao na drugu subotu u mjesecu kada inače i slavimo svoj patron Majčinstvo BDM. Tako je barem poslije rata, a vjerujem da se tako slavilo i prije rata.

Zatim smo imali Veliki humanitarni kocert (12. listopada) koji je bio i veliki i lijepi, a ovo humanitarni samo u naslovu, jer se ovim koncertom nitko nije posebno pomogao, osim što su se neki prehladili. No, ipak dogodilo se i to čudo da su velike estradne zvijezde došle da vide Tišinu. Istina, mnoge karte su ostale ne samo neprodate, nego ih nismo uspjeli ni podijeliti.

Dragi moji prijatelji!
U današnjem pogledu na župu mogu konstatirati slijedeće:
- ovo je PETI SUSRET,
- treća je godina naših susreta
- koliki je broj obnovljenih objekata
- koliki je broj otvorenih radnih mjesta
- koliko je danas ovdje više povratnika
- koliko je realiziranih projekata
- ima li smisla ova naša poratna priča

Dragi moji župljani!
Župa je preživjela 150 godina, šest država (Turska, Austro-ugarska, Stara i nova Jugoslavija, RS. BiH).
Svi su nas tlačili i iskorištavali, kupovali i prodavali, a mi smo i dalje tu.
Sada nam je najteže. Manje nas je nego na početku prije 150 godina.
Naime, nitko nas nije opljačkao, prodao i izlagao kao ova naša demokracija i politika Daytona. Mi ovdje ne pripadamo nikome i živimo u vremenima srednjeg vijeka. Više je školske djece bilo u našim selima prije 150 godina nego danas. Ljudi su bili pismeniji, bogatiji (imali su više krava i konja).

Sada ćemo malo prijeći na brojke i slova:
Prije sto godina kršteno je: 102 djece, vjenčano 34 para
Prije pedeset godina kršteno je: 121 dijete, vjenčana 53 para
A ove godine kršteno je: samo 2 djeca, vjenčan 1 par

U prošloj godini pomogli su nas:
Vlada Republike Hrvatske 80.000 kuna za crkvu i 25.000 kuna za udrugu žena.
Federacija BiH 15.000 KM i
Za kuću mira od Ministarstvo vjera RS-a 15.000 KM.
Županija posavska 5.000 KM i 1.000 KM za koncert,
Općina Domaljevac Šamac 5.000 KM i 1.000 KM za karte za koncert.
Za proslavu jubileja 150 godina župe Tišina, samo je općina Domaljevac-Šamac pomogla.
Od ostalih još uvijek imamo samo obećanja.

Nemam namjeru tumačiti koliko je to za nas veliko ako se uzme da nismo imali ništa, ali isto tako kako je neznatno prema potrebama ovoga kraja. Ovo ljudi što se vratilo došlo je u porušene i prazne kuće. Tko ih je porušio? Same se sigurno nisu srušile iako se mnoge još i danas ruše i devastiraju. Pogledajte samo film TURNEJA!
Jedno mi je samo čudno: kad nekoga treba protjerati, ubiti, zlo mu nanijeti, onda ima sredstava. A kada mu treba pomoći da se obnovi onda se sve moguće izmišlja da mu se ne pomogne.

Za ovu godinu načelnik općine je jasno rekao na otvaranju čitaonice u Hrvatskoj Tišini: Mi ćemo ove godine pomoći da se crkva završi. Međutim, od njegovog obećanja nije kanula ni marka. Već šestu godinu govorim ljudi moji dolazi nam veliki jubilej, vratite nam naše Matice, našu arhivu, vidite da smo živi, zašto ste nas sahranili.

Nitko ništa, kao da govorim zidovima. To stvarno nije u redu.
Svi tumače kako ne znaju, ništa nisu vidjeli, ne mogu pomoći.
Lijepa hvala na takvom gostoprimstvu. Još bi bio više uvrijeđen da nisam franjevac i da se ne sjećam i gorih vremena. No ova naša vremena su sadašnjost i zato su nam u tome smislu najgora. Svi se pripremamo za Božić, pa dajmo pokažimo se da smo ljudi, kršćani, vjernici!

I nije to sve:
Ova naša cesta na ulazu u Srpsku Tišinu ima jasnu oznaku 5 tona. Put kroz Jelas je jednosmjeran jer je preuzak. Prolazi kroz naselje, povratničko naselje!
Godinama se borimo da se uklone smetljišta iz naših sela, a sada smo ga dobili iza kuće.
Lijepo molim nadležne vlasti da do nove godine, ako ne mogu naći drugu lokaciju, neka se barem nađe drugi prikladniji put koji će biti za te terete i gdje nećete morat bježat u kanal da vas netko pregazi!
Ne prijetim nego samo predlažem, a od Nove godine predlažem da taj put zatvorimo za kamione i za voženje smeća!

2. Ovi ljudi koji se žele vratiti i kojima je obećana pomoć žele jasan i precizan odgovor kada će to biti?
3. Može li se na ovome području otvoriti zanatska radionica i škola?
4. Kada će konačno elektro mreža biti obnovljena i koliko još treba čekat da naša sela dobiju rasvjetu. Pa mi živimo u srednjem vijeku!
5. Može li se općina pobrinuti da i naša sela imaju vodovod ili ćemo sami to rješavati i sve više skupljati bubrežne bolesnike!
6. I šesto i poljednje: ako ova općina ne računa s Hrvatima nego ih ovim postdejtonskim hladnim ratom strijelja i drži na odstojanju, onda nam to lijepo kažite da i mi tražimo autonomiju. Pa to je danas moderno, bit svoj gazda i svoj na svome, pa makar i ne imamo ništa!

Lijepa hvala i Sretan Vam Božić!

(Fra Joso Oršolić, na Petom susretu povratnika održanom u Gornjem Hasiću 11.12.2008.)

Pozivnica [75 KB]

U Tišinu želim poći
u ljepotu moga kraja
u tišini, u milini
napiti se zavičaja.

Prošetat ću livadama,
i njivama što čekaju
svoju djecu, svoje ljude
da im roda svoga daju.

Ispod neba posavskoga
ja ću naći duši mira.
ispod tornja tišinskoga
što visine same dira.

U Tišinu ja ću poći.
U spokojstvo rodnog kraja.
U tišini u milini
nahranit se zavičaja.

Poć' ću Tebi Blaženice
Majko brižna svome puku,
Prinijet ću ti čisto lice,
Dobro srce, žulje ruku.

Čeljad Tvoja sad su željna
krila Tvoga zaštitnice.
Ohrabri nas, osnaži nas,
djecu svoju sa ravnice.

A na Žendrag kada dođem
u lopoč ću brige skriti,
s vrbama ću zaplesati
jošikama nazdraviti.

Zapjevat' ću sokacima,
sresti drage, pitat' svoga,
poželio ja sam zraka,
i jezika posavskoga.

U Tišinu ja ću doći.
Koračati svojim krajem.
U milini u tišini ogrijat' se zavičajem.

Ilija Blažanović