Sve će ostati na lijepim riječima i obećanjima?

I ovaj put vlastima su bila puna usta povratka, a povratka tamo gdje bi trebao biti, i dalje nema
I ovaj put vlastima su bila puna usta povratka, a povratka tamo gdje bi trebao biti, i dalje nema

Krug se opet zatvorio. I na ovom susretu povratnika, vlastima su bila puna usta povratka, a povratka tamo gdje bi trebao biti, i dalje nema. Sve će opet, po deseti put, (najvjerovatnije) ostati na lijepim riječima i obećanjima.

Piše: Željko Brandić

I na ovom, desetom susretu povratnika, održanom u subotu 11. lipnja 2011., “palo” je mnogo obećanja i izrečeno je mnogo lijepih riječi. Usta puna povratka i brige za povratnike.

Susretu povratnika prisustvovao je i visoki predstavnik u BiH Valentin Intzko, koji je rekao da je došao u Gornji Hasić kako bi podržao povratak u Posavinu: "To su hrabri ljudi koji vjeruju u budućnost i treba ih podržati. Osnovno ljudsko pravo je vratiti se u svoj kraj i pravo povratka im niko ne smije oduzeti", rekao je Intzko.

Predsjednik FBiH Budimir obećao je financijsku potporu Vlade FBiH održivom povratku i obnovi u Posavini: "Za ovu godinu odobrena sredstva za individualni povratak su dva milijuna KM. Uz to, dio sredstava od ukupno 8,5 milijuna KM predviđenih za infrastrukturne projekte za područje RS, biti će izdvojen za prostor Posavine", rekao (obećao?) je Budimir (biti će zaista zanimljivo vidjeti koliko će od ovih sredstava uistinu doći do povratnika!).

Time se krug opet zatvorio. Vlastima su puna usta povratka, a povratka tamo gdje bi trebao biti, i dalje nema. Sve će opet, po deseti put, (najvjerovatnije) ostati na lijepim riječima i obećanjima.


A što smo drugo očekivali? Jesmo li zaslužili više?

Nismo, jer nemamo volje prevazići poziciju žrtve u kojoj smo zatočeni! I nimalo se ne trudimo da to promijenimo. Očekujemo da netko drugi odradi posao koji bi trebao biti naš. I svu krivnju prebacujemo na druge.

Ostaje međutim pitanje - što kad ti „drugi“ riješe svoju krivnju?

Što ćemo sa svojom?

Dragi Hasićani, Tišinjani, Novoselci... Zar ne bismo napokon trebali uzeti stvar u svoje ruke? Zar ne bismo trebali živjeti na svome i graditi budućnost?

Tko (što) nam smeta da radimo, rastemo, razvijamo se, budemo sretni?

Ne zanosimo se više obećanjima i lijepim riječima! Vjerujmo samo sebi i vlastitim snagama!



Fotogalerija: Deseti susret povratnika