Župa Majčinstva Blažene Djevice Marije Hrvatska Tišina
Župa Majčinstva Blažene Djevice Marije nalazi se na sjeveru Bosne i Hercegovine, tri kilometra od Bosanskog Šamca, koji je ujedno i središte općine kojoj Župa pripada. Župa obuhvaća pet sela: Tursinovac, Novo Selo, Hrvatska Tišina, Donji Hasić, Gornji Hasić. Brojno stanje u župi prije domovinskog rata je preko 5.000 vjernika i preko 1.000 kuća.
Župa tijekom Domovinskog rata
Za vrijeme domovinskog rata kao i župni stan i crkva je teško stradala. Ostali su samo zidovi i željezni krovni nosaci. Zvonik, sagraden za fra Marka Kobaša porušen je do temelja. U župi su prije domovinskog rata služile casne sestre franjevke hrvatsko-bosanske provincije Krista Kralja. Radile su kao katehistice i u domacinstvu.
U župi još postoji i filijalna crkva u Gornjem Hasicu. Ona je posvecena sv. Anti i cudom je ostala skoro netaknuta u domovinskom ratu. Poslije rata je uradjena vanjska fasada, doraden je toranj i obnovljen bakar na tornju, te oluci oko cijele crkve. Crkva je nanovo obojeno iznutra i izvana. Nabavljene su nove klupe, oltar i ambon kao i zvono od 210 kilograma.
Župa je prije rata imala i drugu filijalnu crkvu u Novom selu. To je ujedno bila i grobljanska crkva. U ratu je minirana i skoro do temelja srušena. Ove 2005. godine kapela je rašcišcena i ceka bolja vremena da se ponovno napravi i uredi barem za prigodna misna sljavlja i kada su sahrane.
U župi postoje groblja: Gornji Hasic, Novo Selo, Tišina i Bosanski Šamac. Sva su groblja u ratu devastirana. Sada su konacno dovedena malo u red iako ce trebati još mnogo napora da se urede barem kako su bila prije uredena.
Ratna dogadanja su protjerala sve žitelje ove župe. Mnogi su mjesecima bili u logoru. Nakon više mjeseci logorske torture i premlacivanja su razmijenjeni, a neki su i život izgubili. U logoru je više mjeseci bio i predratni župnik fra Jozo Puškaric.
 |
 |
|||||
 |
|
 |
|
 |
|
 |
Iz crkve je odnesen sav inventar: klupe, oltar, tabernakul, dva kipa od brnoce u prirodnoj velicini, postaje puta križa i tri zvona. Iz sakristije je takoder sve opljackano. Jedino je ostao kip za grob kojemu je odsjecena glava, pa je Vlatko Blažanovic obnovio kip 2005. godine i popravio oštecene dijelove: ponovno je uradio glavu i sve lijepo obojio novim bojama, jer je boja od kišnjenja bila potpuno spala.
Iz župne kuce je sve odneseno: svecenicke stvari, knjige i komlet namještaj. Zidovi su potpuno ogoljeni i devastirani. Kuca je otkrivena. Iz župne kancelarije je takoder sve odneseno: sve Matice, arhiva, status duša i sve što je bilo od crkvenog posuda i sakralnih predmeta.
Procjena ratne štete u župi (župna kuca, crkva i dvorište) je oko 1.500.000 konvertibilnih maraka.
Godine 1970./72. podignuta je nova crkva s vjeronaucnom dvoranom. Tijekom travnja 1992. godine srpske su je snage teško oštetile, a toranj minirale. Župnu su kucu (sagradjenu 1985./86. godine) zauzeli i opljackali
Župa nakon Domovinskog rata
Sve ratno i poratno vrijeme bilo je opasnosti da se župa potpuno ugasi. Naime, povratak je poceo vrlo teško tek oko 2000. godine. To je punih pet godina nakon Daytona, a danas, deset godina nakon rata, tek se vratilo 393 osobe u 157 kuca.
Župu je u jesen 2003. godine preuzeo fra Joso Orsolic i uz velike napore mu je uspjelo obnoviti dio župne kuce te se vratiti u župu za Božic 2003. godine. Kroz cijelu 2004. godinu je uredivana župna kuca, a sada se traže idejna rješenja i nacin kako obnoviti devastiranu župnu crkvu. Misa se slavi u vjeronaucnoj dvorani koja je obnovljena. Na misu se nedjeljom okuplja od 100 do 150 vjernika. Božic smo i ove i prošle godine cekali pod vedrim nebom okruženi zidovima crkve koja je u ratu i poslije rata potpuno devastirana.
Prilagodeno današnjoj situaciji iako je najveci dio župe iseljen i u izbjeglištu, ipak se radi na duhovnoj i materijalnoj obnovi župe. Mise se redovito slave u filijali nedjeljom u 8 i 30 sati, te u župnoj crkvi u 11 i 17 sati. Takoder se obavljaju i pucke pobožnosti: put križa, prvi petak i prva subota te uobicajeni blagoslovi polja po selima kao i mise po grobljima: Svi sveti i Dušni dan. Isto tako se uz svakodnevnu vecernju misu moli krunica za obracenje, mir i obnovu župe, a u godini euharistije, svakog cetvrtka, imamo sat klanjanja.
Iako su povratnici uglavnom stariji ljudi i žene, posjecenost misa je vrlo dobra. Takoder rado dolaze na radne akcije i vesele se svakoj pomoci i zanimanju s bilo koje strane. Ljudi su vrlo siromašni i unatoc svom siromaštvu ništa im nije teško niti se na bilo što posebno žale. Kažu: "Bilo bi lijepo da nas je više i da imamo malo više prava i bolje uredjenu životnu sredinu, ali i ovako se može i mora živjeti!"
Naime, u župi još nije ureden ni metar asvalta, ne postoji nijedna pristojna trgovina, svuda su okolo ruševine, a seoska igrališta su pretvorena u smetljišta. Trebat ce još mnogo napora da se život ove župe dovede do pristojnog. Ipak se uzdamo u Božju pomoc i pomoc dobrih ljudi i vjerujemo da ni jedno ni drugo necemo dugo cekati. Ovo malo povratnika pokazuje da i ovdje postoji nada i da se vlastita ognjišta ne smiju nikada zaboraviti.
Od 18. – 20. travnja 2006. na obnovljenu tisinsku crkvu stavljen je novi krov. Samo par dana poslije bio je gotov i toranj. Na proljetnom suncu je zablistao novi, ovaj puta i veci i ljepši toranj tišinske crkve. Sklopljene ruke, okrenute prema nebu, jasno pokazuju da nam je sadašnjost a i buducnost u povjerenju u Božju pomoc. 4. svibnja na toranj je stavljen i križ, isti onaj koji je bio i prije rata. Ponovno je na svom, možda vec zaboravljenom mjestu, na tornju, oko 35 metara visoko iznad zemlje.